17. rujna 2010

Re:MMF

autora/ice cronomy

MMF se zaziva iz krivih razloga. Razlozi koje je Marko Rakar nabrojao i elaborirao u načelu stoje, ali gledaju na samo jednu dimenziju problema javnih financija u Hrvatskoj – ekonomsku. Istina, osim jeftinijih MMFovih kredita, pritisak za rezove i reforme poboljšao bi stanje proračuna, deficita te možda i šire ekonomske uvjete u zemlji. Ekonomska konsolidacija javnih financija bila bi implementirana. Ako je to baš što želimo i moramo.

Ali, pošto je proračun kako Škegro voli reći “izraz ukupnosti ne samo gospodarskih nego i svih drugih politika i sustava društvenih vrijednosti”,
tako ekonomska konsolidacija javnih financija koju bi nam MMF dostavio nije dovoljno rješenje niti najveći problem. Ono što nam MMF neće dostaviti je politička konsolidacija javnih financija. Ekonomska stabilizacija mora biti paralelno praćena sa političkom konsolidacijom moći. Ukratko, politička polariziranost raznih interesnih grupacija, društvenih skupina i slabog političkog vrha onemogućava ekonomsku stabilizaciju. Ako vam se to čini samo kao jasno, već poznato, stanje stvari onda bi i sljedeći, logičan korak trebao biti jasan. Netko mora postati dominantan. Teret reformi neće biti podjednako raspodjeljen već će slabije grupe podnjeti veći teret/trošak. MMF se time neće baviti. Javni službenici? Sindikati? Umirovljenici? Poljoprivrednici? Subvencionaši? Zaposlenici državnih tvrtki? Tko?

Posted in Fiskalna, Javne Financije | 4 komentara »

Oznake: , , ,
08. rujna 2010

I ciklični i strukturni problem

autora/ice cronomy

Luka Brkić kaže:

– Problemi hrvatskog gospodarstva nisu ciklične nego strukturne prirode. Da su ciklični, onda bi problemi došli i otišli.

Situacija ipak nije baš tako ili-ili jednostavna. Problem hrvatske ekonomije jest u biti ciklične prirode, jer se radi o nedovoljnom levelu ukupne potražnje, kao i u mnogim drugim zemljama. Nedostatak potražnje vodi u pad ekonomske aktivnosti (potrošnje, investicija, poreznih prihoda…) i porast (neželjene) nezaposlenosti, sve što pogađa zemlju sada. Kad bi mogli povećati ukupnu potražnju, domaću ili izvana, rješili bi mnoge od tih problem. Vratili bi se u ono relativno “dobro” doba prije par godina kad je nezaposlenost padala, a proračunski i kućni prihodi su rasli. Hrvatska jednostavno nema ‘dobrog’, a sigurno ne i brzog, alata na raspolaganju za povećanje potražnje. (‘Sirovi’ alati fiskalne i monetarne politike poput pumpanja novca u ekonomiju i rezanja poreza koje koriste razvijene zemlje su gotovo pa i zabranjenje nama.) Nastavi čitati →

Posted in Uncategorized | 9 komentara »

Oznake: ,
30. kolovoza 2010

Much Obliged – BDP Rast

autora/ice cronomy

“Ulovio” sam HRT kako koristi moj graf, pa je red da se i zahvalim. Nažalost taj graf je stari, iz Travnja 2008. pa evo kako bi danas izgledao ažuriran sa najsvježim podacima DZSa. Uz to ažurirao sam i prikaz Misery Indexa – nezaposlenost + inflacija. Bolja mjera bi uključivala i kamatnu stopu što bi zasigurno ukazalo na stanje gore stanje situacije nego što ova dva grafa pokazuju. Mjera za 2010. je samo procjena naravno.


Posted in BDP | Komentari isključeni za Much Obliged – BDP Rast

Oznake:
24. kolovoza 2010

Tužno i zabrinjavajuće

autora/ice cronomy

Rebalans proračuna je tuga i čemer. Vlada je uglavnom najveći krivac za ovakav ‘nikakav’ rebalans jer je kao ‘legitimno’ izabrana vlast izgubila kontrolu nad javnim financijama, političku volju i kapacitet za jedini pravi rebalans na rashodovnoj strani. Iako je glavni upravitelj javnih financija za sve socioekonomske grupe, ona je tu zadaću odlučila djeliti sa raznim “socijalnim partnerima.” Rezultat zastoja u kojem se sada našla je jasan, ali i poguban.

Ali nije to ni zabrinjavajuće ni tužno, već samo proizvod takvog koalicijsko-sindikalno-interesnog upravljanja proračunom gdje su određene interesne grupe, ne baš najslabije, sa strateškom retorikom prenapuhale socijalnu komponentu svakog mogućeg reza, reforme, racionalizacije i sličnog pokušaja unaprijeđenja fiskalne situacije. Njihov cilj je bio samo zaštiti vlastite interese. Bojazni Vlade o rezovima kao “poljubcu smrti” su neopravdani. Da li itko od političara zna da ta konvencionalna hipoteza, kako drastični rezovi su “poljubac smrti” i vode u izborni porez uopće nije istinita, tj. za nju nema dokaza?

Ono što je zabrinjavajuće pa i jadno (da se ne ustručavam) je da likovi poput Ribića i sličnih sa njihovim blesavim, trećerazrednim argumentima i idejama dobivaju više pažnje i konkretne misli od jednog Rohatinskog.

Uistinu, da li će ova Vlada i općenito hrvatska politika uključujući i oporbu, ozbiljnije i sa strahom uzimati ideje Ribića, Matijaševića itd., ili Rohatinskog? Šta je bolje za zemlju?

Posted in Ekonomska Politika, Fiskalna, Javne Financije | 4 komentara »

Oznake: , ,
23. kolovoza 2010

Bravo za vizualizaciju državnog proračuna

autora/ice cronomy

Vizualizacija državnog proračuna je hvale vrijedan projekt Marka i ostalih.

Već sam pohvalio komentarom na blogu, ali svi koji su pokrenuli i ostvarili ovaj projekt – sigurno će se održavati i ažurirati – zaslužuju pohvalu i naravno interes javnosti. Za nju je i napravljeno. Kao netko sa područjem akademskog rada u fiskalnoj politici, javnim financijama i tomu povezanim, znam da je transparentnost javnih financija u Hrvatskoj slaba. To ne uključuje samo dostupnost “dubokih” brojki, već i način vođenja, tj. trošenja poreznog novca.

Transparentnost javnih financija u zemlji se može povećati na dva načina: ili se političari moraju odlučiti da omoguće veću dostupnost podataka i informacija o potrošnji i troškovima ili se birači odluče politički angažirati i vrše pritisak na vladajuće koji donose odluke oko poreznog novca. Ovaj drugi je zahtjevan i nezahvalan posao. Pretpostavka je da će se više ljudi politički više angažirati ako im je dostupnost informacija, kao npr. o proračunu, veća i lakša. A naravno to i košta, pa donirajte Vjetrenjači jer je korak u boljem smjeru.

(BTW, ja sam ravnih sedam dana bez interneta.)

Posted in Fiskalna, Javne Financije | 1 Comment »

Oznake: , , ,
15. kolovoza 2010

Neke stvari se nikada ne mijenjaju

autora/ice cronomy

Godišnji se proteže. Imao sam priliku pročitati neke zanimljive stvari, poprilično van uobičajenog štiva. Ovo je dio iz (kontroverzne) biografije Josipa Kopiniča, koju je napisao Vjenceslav Cenčić 1983. Između ostalih “aktivnosti” Kopinič je bio i generalni direktor Uljanika nekih 12 godina počevši sa 1951. Ostao sam zatečen koliko donji, stari opis daleke povijesti svježe opisuje današnji svijet biznisa ovdje, koliko ima dodirnih točaka sa problemima danas. Da ne znamo vremensko razdoblje teško bi bilo prepoznati što je to drugačije danas. Pitam se da li je “svijet biznisa” i poslovna klima danas nešto bolja na ovim prostorima od ondašnjih nebuloznih situacija. Jedni nekorisni birokratski propisi su zamjenili druge, ali i da su ovi danas bolji (što možda marginalno i jesu) mentalitet, strahovi vođeni predrasudama i ideološko donošenje zaključaka nisu nestali.

BTW, bageri su viđeni na Marleri (Ližnjan). Izgleda da izgradnja golfa kreće na jesen – nakon 13 godina papirologije.

Citat

To sam dobro zapamtio, pa sam se trudio da `Uljaniku’ dam takav pravac razvoja, da postane veliki sistem.” Uljanik ipak to nije postao. Zašto, Kopinič i za to ima objašnjenje: Nastavi čitati →

Posted in Uncategorized | 2 komentara »

Oznake: ,
07. kolovoza 2010

Paradoks

autora/ice cronomy

Zanimljivo je da za radove u akademskom ‘svijetu’ postoje jasni deadlines kojih bi se svi trebali držati, a naravno par dana više ne stvara nikakav štetu ili trošak za nikoga, dok pak u prometnom svijetu, gdje par sati može upropastiti puno toga, sasvim je uredu da je avion u zakašnjenu i osam sati. Tako se ja nalazim na aerodromu, ubijajuću par dugih sati do ukrcavanja.

Još da i nije neko gluho doba, bilo bi dobro vrijeme za nadoknaditi blogiranje.

Uzbuna

Zvonimir Despot ima vrlo dobar članak u Večernjem. Uistinu, treba nam Oluja u ekonomskoj politici, fisklanoj politici. Monetarna, sa Rohatinskim na čelu ne može biti bolja, a da ne krene sa politikom deprecijacije kune, što stvara veliki upitnik kako i da li bi bila “bolja.” Mnogi koji vide nekakve spasonosne brojke povećanog izvozu konstantno ignoriraju negativnu stranu pada kune. Nema kontroliranih deprecijacija za zemlje poput Hrvatske te valutno-kreditna ograničenja su značajna kočnica za, istina, tadicionalni lijek zemalja za izvući se iz ovakve recesije.

HNB jest u pravu da odbija zahtjeve pojedinih ekonomista za devalvacijom, ali Kulić nije ekonomist. Općenito, mislim da ekonomista koji traže devalvaciju ima vrlo malo jer dobro razumiju kompleksnost problema i ne vode se linearnim jednadžbama.

Na koje i kakve intervencije HNBa Despot misli ne znam. Dakle, malo šta Rohatinski može i treba napraviti, osim možda vršiti pritisak na Vladu. No, i to je klizav teren, jer monetarna i fiskalna vlast se ne bi trebale sukobiti. Znamo da Šuker ne trpi kritiku, posebno ne od pametnijih i sposobnijih od sebe. Na kraju je ipak na Vladi i premjerki Kosor da provede zamišljene reforme i (nepopularne) rezove. Rohatinski dakle tu može i mora podržati iz reforme, iskoristiti svoju popularnost i znanje da objasni kako i zašto su određene promjene potrebne i korisne.

Posted in Uncategorized | 2 komentara »

23. srpnja 2010

Još uvijek Keynes vs. Hayek

autora/ice cronomy

Duel Keynesa i Hayeka – koji je bio akademske prirode, a osobno su bili u prijaznim, prijateljskim odnosima – ovih dana doživljava reprizu, iako vjerojatno nije krivo reći da debata nikad nije ni prestala. Nedavno, dva nova pisma iz 1932, dakle prije Generalne Teorije,  dvije grupe ekonomista predvođene Keynesom i Hayekom argumentiraju dvije ekonomske politike koje će izvući Veliku Britaniju iz Depresije. Ovo je Hayek-ekonomist poslovnog ciklusa iz ’30tih i koji preispituje makroekonomiju kao način ekonomskog razmišljanja, ne Hayek-filozof političke ekonomije nakon WWII.

Link na dva pisam u pdf formatu, via Mario Rizzo blog.

Sažetak pisama u WSJ.

Krugman sa svojim tipičnim opterećenim govorom i snažnim mišljenjima. (I odgovor otkrivača pisama.)

Naravno, ovaj level debate je skoro pa nepoznat i nepostojeći u hrvatskim medijima, pa čak i u Hrvatskom političkim, akademskim krugovima. Ako se negdje nešto slično i raspravlja, iza zatvorenih akademskih vrata, isto kao da se i ne raspravlja, jer javnost mora znati i čuti. Okvira nema, argumenta je malo, nabijene riječi bez značaja. Vladina ekonomska politika je reakcionarna. Ponekad mi se čini da je level ekonomskog dijaloga u Hrvatskoj na razini ovog stripa. Mislim da je Zvonimir Despot u pravu.

Posebice je kritično stanje za humanističke i društvene znanosti u Hrvatskoj. … U društvenim i humanističkim znanostima krajnje smo autistični i samodovoljni. Uostalom, zato nam i jest ovakvo društvo i društveno ozračje – i/ili zaostalo i antiintelektualno desno i/ili retrogradno i anacionalno lijevo.



Posted in Austrian, FA Hayek, JM Keynes, Makroekonomija | 10 komentara »

Oznake: , ,
20. srpnja 2010

Pad Kune

autora/ice cronomy

Nadan Vidošević u Večernjem “govori” o padu kune.

Nikad nisam bio pristalica jednokratnih devalvacija, od prvog dana zagovarao sam formiranje tečaja po paritetu kupovne snage. To se nikad nije događalo. U međuvremenu, zbog neodgovorne fiskalne politike, i tome neprilagođene politike novca, kredita, kamata, Hrvatska je izgubila šansu za iskorak. …

… Tečaj je neodrživ, uz najave povećanja cijena, želimo li iole sačuvati konkurentnost gospodarstva.

Kao i većina mišljenja o tečaju kune u posljednje vrijeme i ovaj je vrlo mutan. Izgleda da je Vidoševiću jasno da jednokratna, nagla deprecijacija ne može donjeti mnogo koristi. Bilanca troškova i benefita je još uvijek u “korist” troškova. Vidošević zagovara da se tečaj postavi kao potpuno plutajući i tako određuje po paritetu kupovne moći, tj. PPP. Da li Vidošević očeku da bi PPP u kratkom vremenu odredio realniji tečaj? Uravnotežio ga s obzirom na “blagu precjenjenost” u odnosu na euro?

Problem je u tome da PPP baš i nije vjerodostojan pokazatelj tečaja u kratkom roku. Korekcija u (blago) precijenjenom tečaju po PPPu neće se dogoditi odmah. U kratkom roku, mogao čak i ojačati prije nego što oslabi.  Paritet kupovne moći je dobar model jedino u dugom roku, što u biti znači godine. U nekim slučajevima tek u razdoblju od 20 godina realni tečaj je određen u skaldu sa PPP, vrlo sporo. Za nas, u krizi, gdje želimo povećati konkurentnost ne pretjerano korisno. Rezultati u korist PPP formiranja tečaja u kratkom roku, kvartal, dva ili godina dana, su nikakvi, a upravo u tom razdoblju mi tražimo oporavak. To u biti znači da PPPa u kratkom roku ne predstavlja koristan/pouzdan vodič za formiranje tečaja. Pitanje, što napraviti sa tečajem se nastavlja.

(Npr. vidi ovaj rad, iako shvatiti sam sažetak je već izazov.)

Posted in Monetarna | Komentari isključeni za Pad Kune

Oznake: ,
10. srpnja 2010

“Reforme” i reforme mirovinskog sustava

autora/ice cronomy

Šimun u komentarim na posljednji post postavlja vrijedno pitanje: Postoje li teoretski temelji našeg današnjeg mirovnskog sustava? Da postoje, ja sam o tome pisao prije i teško da je moguće objasniti jednostavnije.

No, što nisam onda spomenu i razjasnio je da postoje dvije vrste temelja i stoga dva tipa reformi. Ono što Šimuna zanima, a pretpostavljam i više ljudi, su sadašnje “parametrijske” definicije sustava, ponajviše prvog stupa. One se temelje na njemčakom sustavu bodova, ali ne potpuno implementiranom. Radi se o naprednim formulama za izračun mirovine na temelju cijeloživotnih primanja. Pod to spadaju “čvrsti principi formiranja mirovina iz prvog sustava.”

Itd, itd, uglavnom sve su to računovodstvene i aktuarske definicije temelja mirovina. Tako i danas, kao i mnogo puta u povijesti mirovinskog sustava, predstavljaju se “reforme” koje to u biti nisu jer predstavljaju “samo” aktuarske izmjene, npr. kažnjavanje za prijevremeno umirovljenje. Ne želim reći da one nisu važne, dobro određeni parametri pospješuju kvalitetu mirovinskog sustava, ali tu nije gdje leži najveći problem.

Drugi temelji su oni koji definiraju od kuda dolaze prihodi. Sada su uglavnom bazirani na PAYGO sistemu – od današnjih radnika prema današnjima umirovljenicima. Taj sistem je gotov, neodrživ i nikakve parametrijske “reforme” ga ne mogu spasiti jer ako nemaš što redistribuirati, nevažno je kako. Stoga, parametrijske definicije su poput sporednog sadržaja koji je važan (zbog efikasnosti i pravednosti) tek kad imamo održive ekonomske temelje mirovnskog sustava koji je u biti samo redistribucija prihoda/outputa. Na tom planu su golemi problemi, za mnoge zemlje ne samo Hrvatsku i na tom tragu je gornji link (da se ne ponavljam ovdje.) Dakle, možemo raspravljati i njemačkom izračunu bodova ili o tome od kud će prihodi za mirovine dolaziti za 10, 20 godina.

One koje zanima više pročitati o hrvatskom mirovnskom sustavu, njegovoj povijesti i reformama, preporučujem dva rada. Ovako, za ljetno čitanje.

Guardiancich  – Politička ekonomija mirovinskih reformi u Hrvatskoj 1991-2006.

Puljiz – Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

Posted in Ekonomska Politika, Fiskalna | 6 komentara »

Oznake: ,
« Stariji Unosi  |   Noviji Unosi »