Javljaju mi iz AdriaticInstituta da je epizoda Kontraplana iz Siječnja 2007. nakon što su rezultati Ekonomskih Sloboda WSJ i Heritage Foundation za 2007. izašli, dostupna na Youtube. Ako se ne sjećate te epizode, sudjelovali su Nataša Srdoč, Nadan Vidošević, Krešimir Sever (“šef” sindikata) i Ivan Šuker. Kao gosti pojavili su se Ljubo Jurčić, Vesna Š. Ožbolt i predstavnik Rockwoola kao stranog investitora. Ja sam ovdje izdvojio samo jedan dio, a vi svakako posjetite link i pogledajte sve djelove. U jednom, Šuker patetično napada Srdoč jer je krivo ukazala na neki od prihoda državnog proračuna (oko 4% u proračunu od strane državnih poduzeća i zemljišta). Iako citiranje tog broja možda i jest pogrešno, to je najmanje bitna tema ili cifra za debatiranje. Cilj Šukera je bio usmjeriti raspravu dalje od Vladinog neuspijeha (a ne možeš uspijeti kad ni ne probaš) smanjenja onog uistinu problematičnog broja – 51% BDPa u državnim rukama. Napad je najbolja obrana.
Novi Index za 2008. će bit objavljen za koji tjedan pa ćemo držati oko na tome. Šteta što nema više Kontraplana za novu debatu, iako bi opet imali istog Ministra Financija i ostale oste u studiju.
U Adriatic-ovom emailu još napominju: Due to significant viewer interest with phone calls made to HRT (during the program), Kontraplan’s debate event was extended to one hour and fifteen minutes. According to HRT, the debate event on the Index brought in the highest viewership/ratings for Kontraplan – the Croatian economic/political TV program.
Osim što ne smatram Hrvatsku balkanskom zemljom i takvo brandiranje mi se ne sviđa, ovo je odličan članak u novom BusinessWeek magazinu o investiranju u JI Europi. Manje se govori o Hrvatskoj, no u usporedbi sa ostatkom regije mi smo najbolja destinacija za investiranje. Eh, ali lako je biti najprivlačniji u konkurenciji sa nestabilnom Srbijom (čitaj Kosovo) i Bosnom, uz siromašnu Albaniju. Hrvatska je još prije 7 godina imala čistu peticu za političku stabilnost, kao što svjedoči ovaj članak iz BusinessWeek 2000. godine. Onda smo dobili 3 za ekonomske reforme. Koju ocijenu dobivamo danas … više od 7 godina poslje? Da li su mnogi problemi ostali? Kad će Jadransko čudo?
Dok se međustranačko i predsjedničko savjetovanje privodi kraj, evo jedan komentar o “dužim stazama”, stvarnim problemima Pročitajte komentar Nataše Srdoć na Balkan Insight iz Adriatic Institute, u kojem je izražen pesimistički ton o budućnosti povjerenja u hrvatsku demokraciju nakon ovh izbora gdje se mandat za Vladu može dobiti jedino kupovinom glasova (čitaj HSSa i HSLSa). Naravno, niti jedna kupovina nije besplatna, a ova bi se skupo platila uvijetima koje HSS traži i koji bi teško okrnuli ekonomiju. Srdoč zato preporučuje da i HDZ i SDP odbace “dilanje” sa ovakvim troškovima. Konkretnije kaže da “Bilo koja Vlada formirana trampanjem budućnosti građana radi interesa političara nastaviti će trend nestabilnosti i neodgovornosit.” Kroz takav proces sastavljanja Vlade dolazi do situacije zanemarivanje interesa glasača i primarnih razloga zbog kojih su glasači izašli na izbore. Naravno, realna Vlada se mora sastaviti unatoč HSSovim apsurdnim zahtjevima koje bi uistinu bilo bolje odbaciti. Srdoč je pogotovo oštra u svojoj kritici HDZa koji ne posjeduje moralni autoritet za sastavljanje Vlade iako je osvojio većinu zastupnika. Najveći problem je i dalje korupcija oko koje HDZ nije napravio ništa na najvišim levelima. To nije ništa novog. No kritična je i prema SDPu, gdje je Milanović odbacio Jurčića kao premjera-stručnjaka i reformski, ekonomski program, te istaknuo sebe za premjera jer naravno tako ima veće šanse dobiti mandat od predsjednika. (Nataša Srdoč bila jedna od organizatora Jurčićevog odlaska u posjet bijeloj kući). Upravo je to učinjeno kako bi Milanović pregovarao i “dilao” sa HSSovim uvjetima radi sastavljanja Vlade i tako narušio povjerenje glasača koji nisu glasali za SDPovu Vladu “pod svaku cijenu.” Tu je Jurčić u pravu. Prema tome i SDP već ima packu za moralni autoritet.
Ja sam kopirao cijeli tekst niže i kao uvijek boldao zanimljive rečenice.
Kao što sam i rekao prije, radim na osvježenju izgleda bloga i upgrade-om u pisanju. Točnije, nastojati ću pisati češće ali i kraće. Razmišljam da bi ponekad ukazao na jedan link, više stranih nego domaćih, i napisao 5 rećenica o tome. Na taj način bilo bi više od jednog posta na dan i cilj bi bio samo ukazati na nešto zanimljivo i zašto je zanimljivo. I dalje bi pisao duže postove za posebno zanimljive teme i koje zahtjevaju malo više objašnjavanja. Ovisno gdje se isplati jeli. Vidjeti ćemo kako će ići.
Danas sam primjetio da je Borislav Škegro počeo pisati Kolumnu u Večernjaku (Obzor). Ne znam da li će ovo biti dugoročna suradnja, ali piše da je ovo tek prva u seriji. Odlično.
Trebao bi se i ja javiti malo o ishodu izbora. No, sve rasprave sada se vode oko nominalnih ishoda, tj. koliko sigurnih mjesta tko ima i koliko može dobiti koaliranjem, a ja nisam politički komentator pa me ovakve rasprave zanimaju samo kao vijesti. Ono što mene zanima jest realni ishod izbora, tj. da li će se išta promjeniti, principijelno u ekonomskoj politici kao osnovi svih drugih programa i ideja. Tek kad netko dobije mandat od Predsjednika dolazi do mog pravog interesa. Možda je to retoričko pitanje za većinu koja, ukoliko HDZ opet osnuje vlast ne vidi nikakvu mogućnost ili razloga za promjenu. No, imajte na umu da su protekle 4 godine išle manje više “ko po loju” u ekonomiji. Nezaposlenost je padala, inflacija je bila niska, ekonomija je rasla i u zadnjoj godini čak više od potencijala, rast poreznih prihoda je shodno tome bio veći i proračunski deficit je smanjen i na putu svođenja na nulu. Svjetske kamatne stope su bile na povijesno niskim razinama. Rast vanjske zaduženosti je usporen, a i izvoz je nešto sitno ubrzao (iako je jaz veći i potencijali su neiskorišteni). Financijsko tržište se razvijalo (dionice su rasle) i postiglo neke levele gdje je osjetljivo na izbornu kampanju i reagira na moguću promjenu vlasti. I realne plaće su nešto rasle, iako mislim da službeni podaci ne pokazuju pravo stanje. Plaće u sivoj ekonomiji su rasle brže od službenih podataka. Sve u svemu, Hrvatskoj je ekonomski išlo dobro, (ali moglo je i bolje, i ne znači da nema problema) a kako i nebi kad je i ostatku svijeta. No, sada dolazi do obrnutog slučaja.
Nadam se da ste gledali sinoćnje Otvoreno, kao i ono u Ponedjeljak. Kad god pišem na blogu postoji oportunitetni trošak: ili ću komentirati sinoćnje Otvoreno sa ekonomskim stručnjacima (neki više, neki manje) ili ću pisati o radu MMFovih ekonomista za našu regije (nije službeni stav MMFa, to je bitno). Prvo o zanimljivom Otvorenom, a ja se nadam (preko)sutra o radu. Do onda pročitajte šturo izvješće u Večernjem (via Banka Magazin) malo bolje u Jutarnjem. Gosti Otvorenog bili Đuro Njavro, Đuro Popijač, Darko Vuković i Slavko Kulić. Ne znam zašto su Kulića zvali, moglo se nekog mnogo kompetentnijeg zvati iz Ekonomskog Instituta, nego sociologa/pravnika. Željka Lovrinčevića npr. ili Danijela Nestića. Mogli su i iz Instituta Javnih Financija pozvati Marinu Škreb (autorica onog Newslettera o porezima u Hrvata) ili Katarinu Ott. Poslodavce je predstavljao Popijač, no ne bi bilo na odmet da su prisustvovali i neki ekonomisti iz privatnog sektora, tj. banka. Svakako su tu Goran Šaravanja, Velimir Šonje ili Hrvoja Stojića. Dubravka Mihaljeka nikako se ne smije zaobići, no ne znam da li BIS dopušta ovakva gostovanja, za vrijeme izborne kampanje. Možda hoće (trebala bi!) to učiniti ekipa iz Otvorenog prilikom još jedne rasprave u Studenom.
Pročitajte današnji članak u Magazinu (Jutarnji List) o ekonomskim programima koje HDZ i SDP nude. Gosp. Butković pokušava na jedan svježi i pohvalni način raspravljati o strankama i izborima, tako da skrene našu pažnju na gospodarske programe HDZa i SDPa, umjesto otrcanih prepucavanja i međusobnog vrijeđanja čime i jedna i druga stanka čine i smatraju glasače maloumnim . (Još jedan razloga zašto ni jedna neće dobiti moj glas) Nažalost, problem je odmah vidljiv. HDZ još uvijek nije objavio svoj ekonomski program za javnost. Navodno hoće 3.11., a do onda možemo smatrati Strateški Okvirza Razvoj njihovim programom. HNS je objavio svoj, iako malo šturasti, ali puno konkretniji i javnosti objašnjavajući od SDPovog “programa”.
Nadam se da ste se otrijeznili od silnog slavlja nakon što je Al “Chicken Little na steroidima” Gore podjelio Nobelovu za mir sa IPCC. Još jednom je Nobelova za Mir otišla u “čudnovate” ruke. (Yasser Arafat?? Anyone??) Mnogi kao i ja se pitaju kakve veze FatBoy ima sa mirom ili na koji je to točno način pridonio, tj. borio se za svjetski mir? Njegova knjiga i dokumentarac su prazna priča, pune pogrešnih činjenica koje su svjesno iskrivljenje istine. U prilog tome ide i da je samo dan prije dodjele nagrade britanski sud presudio da je Oskarom nagrađen film pun netočnih činjenica i izjava o kojima se mora informirati učenike/ce. No ni to nije obeshrabrilo dodjelu nagrade Alu. Navodno je jedna od suparnica za ovogodišnju nagradu bila žena koja je tokom WW2 pomogla tisućama civila u bjegu od nacista. Dobro je da Nobelov komitet za mir ima prioritete na mjestu. Valjda ni budistički svećenici u Burmi nisu zaslužili Nobelovu za stavljanje svog života pred najveći rizik u borbi protiv diktatora. Dito za ono malo opozicije Mugabeu u Zimbabweu. Unatoč tom prestižu, ja još nisam uvjeren da će nebo pasti već da je jedna istina preuveličana i preoblikovana radi dramatičnog efekta (nije Oscar đaba) i osobne grandioznosti. (Ako niste znali, Al Gore je jedan od “kreatora” interneta.) No, još jedna Nobelova je na redu, šećer na kraju….
Jedan veliki cirkus se radi oko prodaje dionica HTa građanima Hrvatske, kao i oko novih SDPovih poreza, konkretno oko ovog na kapitalnu dobit “šire se laži,” kako je sve to objasnio gosp. Milanović. Meni je jasno da su izbori i da se mora napadati i sa boka i sa centra, ali kad bi bar to bili konkretni, snažni napadi, sa činjenicama i objašnjenjima čvrsto na zemlji. Ali nisu. U ovoj kao i u prošlim kampanjama parole u vezi ekonomije su i dalje populističke, usmjerene na paljenje javnog mišljenja, umjesto na njegovo direktno oblikovanje. Prije je HDZ obećavao brda i doline koje je Sanader znao da ne može ispuniti. SDP sa svoja dva kormilara sada rad istu stvar. Nekako me još vuće da to možda nije “baš tako”, ali što više slušam što i kako pričaju ipak mislim da “je tako.” Ne bi mene toliko smetalo da SDP pobjedi, već me smeta da se u Hrvatskoj dobiva glas zbog populističkih parola i objašnjenja koja će vrlo brzo lupit u zid, za koje i sami političati znaju da su nerelane ali kad si već dobio fotelje onda je manje bitno. HDZ je pobjedio 2003. tako, SDP će možda sada.
Dok ja marljivo radim na nadopuni EkonIzbora za Rujan, ali i neke prije mjesece za koje mogu dodati par “vijest”, izdvojio sam tri slike iz nedavno objavljenog DoingBusiness Report za Hrvatsku i tekst iz WSJ. Tekst je općenito o izvještaju, ali i spominje Hrvatsku u vrlo povoljnom svijetlu. (Za tekst članka otvorite cijeli post). Za one koji prate Economist mogli su primjetiti da je nedavno pisao o izborima u hrvatskoj, nažalost samo na webu. Za printano izdanje je još valjda rano ili su naši izbori relativno dosadni. No, htio sam istaknuti, bez neke zlobe, da bi novinari business.hr mogli uzeti koji tečaj iz engleskog. Naime, prevode Economist-ov tekst“Milanović će nominirati profesora ekonomije dr. Ljubu Jurčića za novog premijera, stručnjaka koji se tek nedavno pridružio SDP-u, ali je zbog svojih sposobnosti stekao nemalu popularnost.” Dok originalni tekst ne spominje nikakve “sposobnosti” već samo kaže: “Jurcic, a professor of economics, has only recently joined the SDP and is popular in his own right.” Dosta izvrnuto i nategnuto prevođenje. Ne bi očekivao od Economista ili sličnih uglednih publikacija da posebno navedu sposobnosti, a da ne objasne i daju primjer, pa mi je bilo sumnjičavo prevođenje “sposobnosti” a bez prevođenja koje su te sposobnosti.
Nego, vezano za Doing Business, primjetite ključna objašnjenja, bold i podcrtano, za razumjevanje izvješća. Iako su krajnje promjene vrlo bitne, brzina promjena može odlučiti mjesto na tablici. No taj postignuti rang nije bitniji od samih promjena tijekom zadnjih par godina. U tablici lijevo vidimo da smo najviše napredovali u dobivanju kredita, čak za 63 mjesta. Ako se sjećate u nedavnom Economic Freedom Report, upravo smo najvišu ocjenu dobili za regulaciju tržišta kredita (9.2 od 10) i to nam je od svih najbolje rangirano područje.
Cronomy.org 