Archive for ‘Politika’

24. lipnja 2009

Zašto se skriva?

autora/ice cronomy

Kaže Polančec.

Neradna nedjelja gotovo da i nije utjecala na 16-postotni pad u maloprodaji u prva četiri mjeseca ove godine – smatra ministar gospodarstva Damir Polančec. Nema čovjeka u Hrvatskoj koji može reći koliki je pad u maloprodaji zbog neradne nedjelje, a koliki zbog krize. Iz analize Ekonomskog instituta proizlazi da je do pada prometa došlo gotovo isključivo zbog krize, a najmanje zbog neradne nedjelje.

Iako je vjerojatno točno da je recesija (ne kriza što označava nekakvo neuračunljivo ponašanje i neočekivani događaj, a ne sastavn iako bolan dio ciklusa) imala najveći utjecaj na pad maloprodaje, neradna nedjelja se ne može tek tako odbaciti kao ne-faktor na poslovanje i prihode trgovaca, posebice malih koji su najgore pogođeni i od recesije i od uvođenja glupih zabrana. Ukidanje jednog dana u tjednu im je uskratila dio prihoda i vjerojatno dobar dio prihoda (i ovako recesijom umanjenog) jer je nedjelja jedan najprometnijih dana.

Recesija otežava izračun direktnog pada maloprodaje zbog neradne nedjelje, ali neradna nedjelja nije sama po sebi bez troška – oportunitetnog troška. Ono što su trgovci mogli zaraditi da zabrane poslovanja na jedan dan nije bilo. I to nas više zanima, jer bi zabrana nastupila sa i bez recesije i ostala nakon recesije da je Ustavni sud nije ukinuo. Vladina odluka je bila svjesno onemogućavanje rada čiji oportunitetni trošak nema nikakve veze sa recesijom. Vlada se sada pokriva recesijom, pa ispada da je recesija dobrodošla Vladi kako bi pokrila svoju apsurdnu političku regulaciju ekonomskog života. Recesija je uspijela zamaskirati utjecaj zabrane rada nedjeljom na trgovce i Vlada i Polančec to punom parom iskorištavaju u izvlačenju. Iako sada možda i nema čovjeka u Hrvatskoj koji može reći koliki je faktora pada maloprodaje a koliki recesije (kad tad će se izračunati kad više podataka postane dostupno) taj nas izračun malo manje zanima. Trošak izgubljenog prihoda zbog zabrane prihodovanja je samo zamaskiran troškom izgubljenog prihoda zbog smanjenog prometa zbog recesije. Ostaje za izračunati taj izgubljeni prihod i ne ga stavljati pod isti krov sa recesijom.

Recesija je svakako umanjila potencijali prihod od poslovanja nedjeljom, to nije upitno. Mogli bi preokrenuti situaciju i umjesto pada BDPa u prvom tromjesečju (DZS će to objaviti u Ponedjeljak 29.6.) uzeti suprotan rast BDPa u prvom tromjesječju i izračunati prihode trgovaca nedjeljom u takvom makro okružju. Zabrana rada bi u potpunosti ukinula tu zaradu, kao što je potpuno ukinula recesijom umanjenu zaradu. Općenito ideja je pronaći utjecaj 1% rasta ili pada BDPa na zaradu u maloprodaji i u tom scenariju gledati efekt zabrane/dozvole rada.

Još ostaje ovo.

Istraživanje o tome koliko je štete hrvatskom gospodarstvu prouzročio Zakon o neradnoj nedjelji Ministartsvo gospodarstva naručilo je od zagrebačkog Ekonomskog instituta prije dva mjeseca. Iako je studija odavno gotova, njezini rezultati su i dalje nedostupni javnosti.

Mislio sam da će studija biti dostupna na stranicama EI nakon nekog vremena, ali je nema. Ako je kriza glavni krivac i ukidanje jednog dana poslovanja gotovo nije imala utjecaja (a definitivno je imala troška) zašto potvrdu toga u studiji ne možemo vidjeti? Pogađati ću da se vjerojatno pokušavaju skrivati neki neugodni “veliki” brojevi (koje bi mediji senzacionizirali) pa čak možda i sami oportunitetni trošak koji su trgovci podnjeli.

Oglasi
19. svibnja 2009

Ekonomski PR problem (za ljevičare pogotovo)

autora/ice cronomy

Da ekonomisti i njihova znanost imaju problem u odnosu sa i utjecajem na javnost i političare je već poznato. “Zašto” argumenata ima više, iako ključni razlozi nisu još kristalno jasni. Jedan od argumenta je i predpostavka osobnog-interesa kao niti vodilje u odlučivanju. Ljevica to odmah izjednačava sa sebičnošću, stvara perverziju od čitave predpostavke. Tu dolazi do odvraćanja od ekonomskog načina razmišljanja za javnost i akademsku ljevicu. Nick Rowe na svom blogu i u svom pregledu knjige Filthy Lucre: Economics for People who Hate Capitalism Josepha Heath,a ima zanimljivu diskusiju o tome.

Heath, imenjak, mladi  jeprofesor filozofije na Sveučilištu Toronto. Čuo sam samo pohvale za par njegovih knjiga, ali  nisam uspio pročitati niti jednu do sada iako zvuče prilično zanimljivo. Ova neće pasti u tu kategoriju. Ipak, pošto je nisam pročitao ne znam koliko je dostupna jednom istočno europskom polit-ekonomskom miljeu. Po podnaslovu reklo bi se da definitivno jest, i to pronto. Određene lekcije sigurno razjašnjavaju određene probleme kako u Sj. i Ju. Americi, tako i u Istočnoj Europi.


Why do we need a philosophy professor to explain economics to capitalist-hating lefties? Why are we failing to do it ourselves? I asked him this question, and he gave two answers.

…..

His second answer, speaking more generally from the experience of those who approach economics from the left of the political spectrum, was a less familiar complaint. The assumption of self-interest, usually introduced very early in the teaching of economics, is a real turn-off for lefties especially. Their reaction is: “Economics is based on the assumption that everyone acts selfishly; well that’s obviously false, as well as bad, so I might as well ignore this rubbish!”

filthy_lucreHe argues that though there is economic illiteracy on the right, economic illiteracy on the left, especially left-wing intellectuals who ought to know better, is much deeper ingrained. He blames the self-interest assumption for this.

Joseph Heath’s own views on the selfishness assumption are nuanced. He believes that people can and do act for other than selfish reasons, but getting them to act this way in certain contexts takes a lot of coaching. His answer to the Coasian question of the boundaries between firms and markets rests on the tension between this coaching people to play for the team and giving their self-interest free-rein. (Read the book if you want to know more).

My own take is that what is key to economics is not selfishness, but the assumption that different people want different things. If we all wanted the same thing (i.e. exactly the same allocation of resources), there would be no conflict, most of the “economic problem” of scarcity and choice would be reduced to production engineering, and there simply wouldn’t be very much for economists to talk about.

If all people were perfect altruists, who also shared all values, we would all want the same thing. Any other case will almost certainly result in some conflict from different people wanting different things, so we might as well call it “self-interest”, even if it isn’t.

Čitajte dalje ovdje. Knjigu razgledajte ovdje.

14. svibnja 2009

Biti liberal…

autora/ice cronomy

Russ Roberts na blogu CafeHayek iznosi dobar opis klasičnog liberala, profil koji meni odgovara daleko više od bilo kojeg drugog (iako doduše nisam stavio nužnu dozu misli u tu osobnu kvalifikaciju i fine detalje. Na sreću, imam vremena.)

I like to call myself a classical liberal, someone who is in favor of personal responsibility, limited government and voluntary collective action. (I add the last bit because some people seem to think that being a classical liberal means you’re in favor of selfishness or survival-of-the-fittest individualism).

Volio bi vidjeti više takvih pogleda i stava na Hrvatskoj političkoj sceni. Potpuno mi je nejasna alternativa socijal-demokraciji u Hrvatskoj. Valjda je svima jasno da ekon-politička desnica kakvu mi imamo je žalasno nedefinirana ili bolesno iskrivljena. Bar po meni, nema zdrave i konkurentne opcije. Uvijek ista priča – za koga glasati.

Roberts je ovo napisao u skolpu intervjua Alan Wolfe-a (podcast) o njegovoj novoj knjizi sa zanimljivim idejama i prilično zanimljivim stavom – The Future of Liberalism.

10. svibnja 2009

Zašto se studenti i uvaženi stručnjaci ne osvrnu na ovo?

autora/ice cronomy

Nakon što su studenti pokrenuli prosvjed, počeo sam se ‘vriti’ po vrlo zanimljivim stranicama Instituta za Visoko Obrazovanje, misleći da će nekakva struka u tom području imati nešto suvislije za reći. Iako se ja dodšue ne bi složio sa mnogo toga (npr. dobivam se dojam da pošto je visoko obrazovanje javno dobra ne bi trebao postojati nikakav oblik plaćanja pristupa i korištenja tog javnog dobra, kao na nekoj “cost-sharing” bazi) Institut i djelatnici imaju mnoštvo zanimljivih radova pa vas upućujem na obaveznih čitanja ako vas tematika visokog obrazovanja zanima. Onaj koji je dobio najviše pažnje je jednostavnog naslova Osigurava li besplatno obrazovanje jednak pristup obrazovanju?” Thomas Farnella.

read more »

Oznake:
28. ožujka 2009

Iz susjedstva

autora/ice cronomy

Susjedi preko Dunava imaju zanimljiv site i članak/rezime o Hrvatskoj ekonomskoj situaciji. Zanimljivo je da se kod nas potpuno zanemaruje situacija u istočnom susjedstvu, kao da nam je samo EU slamka spasa, iako smo u svi u istoj, nezavidnoj situaciji i iako su nam to najbliži i važnij trgovinski partneri.

Zaista je čudan osećaj koji vam priža mogućnost promene imena analizirane zemlje nekom drugom zemljom iz regiona. Tako i u slučaju Hrvatske, možemo slobodno napisati, čitaj Srbija. Umesto jedne analize dobićemo dve, koje će tačno oslikati tekuće tendencije i probleme u ekonomiji obe zemlje, uz to i mere za njeno izlečenje, a da pri tom ne promenimo niti jedan znak interpunkcije. Isto važi i za BiH, Crnu Goru, Makedoniju. Svima nam je zajedničko da smo živeli na račun inostrane štednje, širili se preko gubera. Vreme je za povratak u prošlost i bolno suočavanje sa realnošću. Vreme je za početak nove, neke druge, tranzicije…

Vezano za naslov gornjeg članka, koliko su nam važna pitanja nacionalnog ponosa i busanje u prsa umjesto zdrave i korisne fiskalne politike pokazao je ministar Kalmeta danas. Po mnogo čemu smo mi više u starom regionalnom mentalitetu prošlosti, a manje u modernom naših zapadnih susjeda kojima toliko težimo.

21. ožujka 2009

Odgovor

autora/ice cronomy

Odužio mi se komentar na diskusiju u prijašnjem postu, pa sam ga odlučio staviti ovdje kao kratki post. Nastavite diskusiju ovdje, ja ću se pozabaviti drugim postom.

read more »

02. ožujka 2009

IJF i Katarina Ott oštro….

autora/ice cronomy

…i istinito. U novom Aktualnom osvrtu Instituta za Javne Financije, Katarina Ott je sa opipljivom dozom nezadovoljstva oštro ocjenila Vladinu fiskalnu politiku i “antirecesijske” mjere koje bi trebale biti stimulacija gospodarstvu, a ne destimulacija. Sa malo riječi puno je toga rečeno.

U recesiji ili ne, Hrvatska ima problema s kojima bi se morala suočavati čak i bez svjetske recesije. Hrvatska predugo živi iznad svojih mogućnosti i računi sve više dolaze na naplatu, a u uvjetima svjetske recesije su i sve skuplji. U doba prosperiteta ni jedna se hrvatska vlada nije zamarala sređivanjem fiskusa, obuzdavanjem rasta javnog sektora te provođenjem institucionalnih reformi. To je npr. činila Estonija koja sad zahvaljujući solidnim zalihama može provoditi ekspanzivnu fiskalnu politiku da se odupre recesiji i ne mora provoditi restriktivne mjere kojima bi situaciju još i pogoršala. Hrvatska pak mora u najgorim mogućim okolnostima popravljati konkurentnost, smanjivati deficit proračuna i platne bilance te prikupljati sredstva za otplatu dugova. Po tko zna koji put valja naglasiti da nema druge nego smanjivati potrošnju. Pritom treba ciljano smanjivati rashode koji najviše opterećuju proračun – plaće u javnom sektoru i izdatke za mirovinsko, zdravstveno i socijalu koji čine oko 70% ukupnih državnih rashoda.

Srž i bit fiskalne konsolidacije je rashodovna strana, a Vlada se time nije bavila. Ta priča je zapravo proračunska bajka i ima svoj početak i kraj. Neki mediji su prenjeli provokativan naslov da Ott kaže kako se treba povisiti stopa PDVa. Ne, ne treba ako se smanje rashodi koji najviše opterećuju proračun. Povećanje stope PDVa u odnosu na uvođenje ili povećanje drugih poreza je daleko bolja opcija, ali to nije bit priče! Pročitajte cijeli Osvrt ovdje.

Valjalo bi se možda osvrnuti i na uvijek prisutne sulude ideje o devalvaciji, na ograničavanje rada nedjeljom, ali nemoguće je sve obuhvatiti. Svakako valja spomenuti i Međunarodni monetarni fond. Ako smo kadri sami provesti fiskalnu konsolidaciju onda nam Fond ne treba. Ako je ne provedemo, morat ćemo zvati Fond, a onda će on poduzeti – fiskalnu konsolidaciju.

Da, nemoguće je sve obuhvatiti u pdf Osvrtu, ali možda u blogu IJFa? Možda se kroz blog par puta na tjedan može osvrnuti na temem kako dolaze? Ideje o drugom stupu – blog osvrt. Porezi na SMS poruke – blog osvrt. Trošarine na mobitele – blog osvrt. Zazivanje MMFa – blog osvrt. Nerad nedjeljom – blog osvrt. Devalvacija – blog osvrt. Mislim da ideja za osvrt ima na pretek, a baš mehanizam bloga bi omogućio da se potražnja za osvrtom na sve te sulude ideje uskladi sa njihovom ponudom.

27. veljače 2009

“Rebalans je mjera, ostalo su dodaci”

autora/ice cronomy

Famoznih 10 anti-recesijskih mjera još zvačem, ali jasno je da se primarna “mjera” rebalans proračuna tek treba dogoditi i još je nepoznato kako će izgledati. Branka Stipić iz Jutarnjeg je to najbolje opisala jednom rečenicom – Rebalans je mjera, ostalo su dodaci.

Zato će idući mjesec biti buran, a sve dok rebalans ne bude dovršen, Hrvatska neće moći reći da ima pravi paket antirecesijskih mjera. Sljedećih devet mjera, nakon te prve, samo je zgodan dodatak toj prvoj i najvažnijoj.Tih preostalih devet mjera imaju, prije svega, psihološku važnost. Poruka su hrvatskoj i svjetskoj javnosti da se i ovdje nešto ozbiljno radi kako bi se isplivalo iz ekonomske krize i poduka svima nama što je važno.

Mislim da su neke prve reakcije tipa “odlične mjere”, “fenomenalno” ishitrene i preuveličane. Kao što je Dragan Kovačević sinoć u prilogu Otvorenog rekao, Vlada je puno toga ovdje trebala raditi godinama unazad, nisu ovo neke posebne mjere. Sve osim rebalansa. Mislim, zašto je ukidanje ili samo smanjenje lokalnih parafiskalnih nameta antirecesijska mjera? Razumljivo je zašto se sada to traži, ali zašto ne prije 5 godina? I onda su bile problem i onda su se poslodavci bunili i tražili njihovo ukidanje. Zažto se to onda nije zvalo “razvojne mjere”? I tako još par stvari….


12. veljače 2009

Mirovinsko razglabanje i Sanaderove “projekcije”

autora/ice cronomy

Ostao sam potpuno zabezeknut jučerašnjim najavama o demontiranju i ove mirovinske reforme koja je do sada provedena. Danas u Otvorenom bi trebali raspravljati posebno o ovim idejama (ako se tako mogu nazvati) pa svakako valja pogledati. Izgleda da će biti puno bruje, rasprava i plasiranja informacija oko ovoga, a ja se svakako nadam da hoće. Ne znam što mi sve nije prolazilo kroz glavu kad sam pročitao izjave garniture sa Ekonomskog Vijeća.

read more »

20. listopada 2008

Latinica za pogledati

autora/ice cronomy

Nikad ne gledam Latinicu, ali….Latinica večeras aktualizira temu povratka socijalizma u Hrvatsku. Wonderful! A ja mislio da nikada nije ni otišao. Konkretnije, voditelj Latin i gosti (ne znam tko su ali voljan sam kladiti se da će Man-of-the-Year-Kulić biti sigurno) tvrditi će “da je u Hrvatskoj socijalizam bio efikasniji od današnjeg kapitalizma” (ako pretpostavimo da Hrvatskoj gdje pravna država ne funkcionira postoji kapitalizam) te će naravno kao i svi socijalisti zazivati Švedski model. Pod prvim, nevjerovatno me zanima koje dokaze će podastrijeti. Pod drugim, brojite koliko puta će spomenuti da su nordijske zemlje potpuno otvorene ekonomije, da su Saab i Volvo prodani strancima i nisu u državnom vlasništvu dok se kod nas zaziva protekcionizam, da je Ericssonovo sjedište u Londonu te koliko će naglaska biti na efikasnost/produktivnost Švedske, a koliko na “državu blagostanja.” Drugim riječima, koliko će se spominjati benefiti Švedskog modela, a koliko troškovi i žrtvovanja. Da li će Latin pitati svoje goste zašto se Švedski model raspadao početkom 90tih – iako se od onda zemlja i više nego oporavila?

Evo opisa večerašnje emisije.

Već više od 18 godina kod nas nije bila moguća nikakva rasprava o socijalizmu. Razlog je jasan – želio se napraviti snažan otklon od države koja se raspala i koja je bila socijalistička. Međutim, zbog krize koju upravo proživljava kapitalizam zasnovan na liberalnoj tržišnoj ekonomiji i naših razočaranja u primjeni nekih vulgarnih oblika kapitalizma – socijalizam kao oblik društvenog uređenja ponovno je aktualiziran. Pokazalo se da je kapitalizam rješenje za pojedince, ali ne i za većinu, ali i da je u Hrvatskoj socijalizam bio efikasniji od današnjeg kapitalizma. Elementi socijalizma postoje danas u društvima obilja kakva su skandinavska i njemačko, u kojem se socijalni momenti pojavljuju pod jakim naletima neoliberalističkog vjetra. Švedska je zemlja koja je uspjela zadržati ekonomsku efikasnost, a istodobno zadržati na visokoj razini programe socijalnih reformi. Zajedno sa sindikalnim pokretom i drugim lijevo orijentiranim strankama može se reći da Švedska raspolaže s najjačim socijalističkim pokretom na Zapadu, a nije daleko ni procjena da se tu radi o globalno najjačem socijalističkom pokretu. Mnogi danas mislie da je švedska socijaldemokracija najbolje moguće ili gotovo idealno rješenje.

%d bloggers like this: