Archive for ‘Fiskalna’

26. veljače 2009

“Da li u Hrvatskoj vlada kult preraspodjele, a ne proizvodnje?”

autora/ice cronomy

… pita Poslovni, kao reakcija na Vidoševićevo predavanje u kojem je izjavio:

“Kod nas je kriza prvenstveno u mentalnoj sferi, jer je društvo složeno prema gubitniku. Njegujemo kult raspodjele umjesto kulta stvaranja, pa tako i u gospodarstvu glavne zvjezde nisu oni koji proizvode i izvoze, nego oni koji su blizu “oltaru”, koji grade most, cestu ili dvoranu i žive od preraspodjele”

Ne znam još što i kako misliti o Vidoševiću, koji figurira i kojeg se promiče za predsjedničkog kandidata. Mene ni malo ne briga u koliko uprava sjedi i kolika mu je mjesečna plaća. Zveketanje oko toga je bez ikakve koristi i interesa meni. No, od njegovih ideja bi nešto moglo biti ili nebiti. Zbog toga mi je zanimljiv. Više puta kaže prilično pametne i interesante stvari, a onda dosta puta kaže i neke, blago rečeno, za počešati se po glavi.

Ipak, ova gornja je svakako vrlo dobra i vrlo točna! Prilog u tome ide i odgovor Željka Lovrinčevića u intervjuu u novom broju Lidera.

Veći su problemi ipak na rashodovnoj strani, a u to se premijer ne usudi dirati…
– Tu imate tri velike skupine koje determiniraju političku retoriku u potpunosti. Imate 1,2 milijuna umirovljenika, branitelja s obiteljima oko pola milijuna, oko 300 tisuća zaposlenih u javnom sektoru. To je zajedno približno dva milijuna ljudi i politička će retorika dobrim dijelom biti određena odnosom prema tima trima skupinama, u mnogo manjoj mjeri odnosom prema gospodarstvu. Jedini je način da se razbije taj začarani krug korištenja alibija poput MMF-a ili kroz ugrađivanje automatskih ograda u proračun već kod rebalansa. Ako definirate gornje limite za rast plaća i mirovina, proračun bi bio neosjetljiv na lijevu ili desnu vlast.

Osim ovih zaposlenih u javnom sektoru (ali samo djela njih, ne svih) koji nešto vjerojatno i stvaraju svojim radom, većina ostalih ovisi o čistoj preraspodjeli godišnjeg outputa. (Neki od umirovljenika i branitelja rade, makar i na crno, pa se neke koristi od toga za ekonomiju i proračun i stvaraju.) Tako ne samo politička retorika ili “kult”, već usitinu politička ekonomija kod nas orijentirana je na preraspodjelu putem proračuna. Dok proračun i je dobrim djelom u funkciji preraspodjele outputa, problem za nas, naše uvijete, kapacitete i nivo postignutog razvoja, je preveliki opseg te funkcije. Stvaranje dohotka i unaprijeđenje efikasnosti, isto funkcija države i proračuna, pa čak i učinkovitosti same državne uprave, zauzima sporednu ulogu.

Lovrinčević je već jednom davno (u jednoj emisiji) “ošinuo” političare sa istom poantom. Diskusija je bila o predizbornim programima stranaka ali poanta vrijedi do dan danas.

“… u suštini se radi o preraspodjeli najvećim djelom. Koja socio-ekonomska grupa, na koji način će participirati  u rezultatima rasta RH, tog dohotka koji proistječe. … Kad vidite takvu vrstu stranačkih programa, znate da imate jeda opći problem u društvu.” Željko Lovrinčević, emisija Kontakt, Svibanj 2007

24. veljače 2009

Nazire li se to razum …

autora/ice cronomy

… umjesto ishitrenih osjećaja? Istina je da nam u ekonomskoj politici trebaju čvrste glave i meka srca, no teško je dokučiti što je kod nas prevladavlo u posljednje vrijeme. Čvrstih glava među onima koji ipak nešto znače je bilo malo – nonšalantno, bez borbe, se odbacila mogućnost uravnoteženog proračuna; dapače najaviolo se blago povećanje deficita; specijalni interesi i zahtjevi su predvladali. A i namjera da se tako bude mekog srca je samo to, namjera. Sad kad stolica postaje vruća čvrste glave čini se prevladavaju.

Kako se i očekivalo, porezni prihodi padaju, a donedavno, jer rasprava i donošenje proračuna nije bilo tako davno, očekivao se službeni rast BDPa za ovu godinu od 2%, što je trebalo omogućiti bar isti nivo prihoda poreza za ovu godinu. (?) Čak mislim da se prognozirao godišnji rast prihoda od 5.5%. (realni?) (??) Uglavnom, sad je jasno da će se to izjaloviti . Polančec je već nedavno plasirao informaciju da će deficit proračuna ipak biti veći od planiranog.

Šuker je napomenuo da su u razdoblju do 19. veljače prihodi od PDV-a podbacili 10 do 12 posto, što trenutno iznosi 500 do 600 milijuna kuna, koliko su ukupno manji prihodi u odnosu na isto razdoblje lani.

Podbacili su i prihodi od trošarina, no doprinosi vezani na plaće su 5,8 posto veći nego lani, prihodi od poreza na dobit su 4,5 posto veći, a treba još vidjeti što je s trošarinama od naftnih derivata.

Prostora za povećanje poreznog opterećenja kako bi se skupilo još više prihoda je malo i sa vrlo nesigurnim rezultatima. Priče o lakim prihodima uvođenjem ovog ili onog poreza na primjerice mobilne impulse, su priče za malu djecu. Niti je siguran izvor prihoda koji se prognozira iz toga, niti je nametanje toga bez troška. Isto vrijedi i za porez na imovinu, kojeg je bilo nemoguće kvalitetno uvesti i provoditi bez osobnog identifikacijskog broja.

Jedino pravo riješenje za uravnoteženje proračuna, koje je trebalo doći godinama unazad, je famozna racionalizacija rashoda proračuna. (Odgovor Šukera je sigurno “Onda sami sastavite proračun!”)

Zato je dobro vidjeti da se čvrste glave pojavljuju i to iste one glave koje su prijetile štrajkom i tužbama ukoliko ne dođe do obećanog povećanja plaća. Samo da je ozbiljno.

Sindikati su spremni i na zamrzavanje plaća ako postoje opravdani razlozi ekonomske naravi, izjavio je sindikalni predstavnik u GSV-u Vilim Ribić, no pritom se svi trebaju solidarno odricati, a ne samo zaposleni u javnim i državnim službama. Na novinarski upit postoje li sada opravdani razlozi ekonomske naravi za zamrzavanje plaća Ribić je odgovorio potvrdno, ali uz ogradu kako je to njegovo osobno mišljenje koje ne moraju prihvatiti ostali sindikalci.

Eh, tko bi rekao da sada postoje razlozi a prije dva mjeseca nisu postojali razlozi. Nešto se promjenilo u međuvremenu? Uz sve zamjerke sindikalcima koji su se protivili smanjenju proračunskih rashoda za ovu godinu kroz smanjenje plaća u javnom sektoru, u jednoj stvari su, tj. Ribić, u pravu. Osim kroz reforme socijalnih programa, najveće uštede za porezne obveznike, koje su se godinama mogle ostvarivati, se nalaze u glomaznim, subvencijama bez rezultata.

… a trebalo bi preispitati i subvencije, taj “ogroman rudnik od devet milijardi kuna”, čija je upotreba vrlo neučinkovita, smatra Ribić.

Znači, ipak se može imati i čvrstu glavu.

18. veljače 2009

Danijel Nestić o antirecesijskim mjerama

autora/ice cronomy

Danijel Nestić sa Ekonomskog Instituta piše povodom predstavljanja antirecesijskih mjera EI. (Graf iz prezentacije. Prezentacija je dostupna na stranicama EI.)

ei_antirArgument je na liniji razmišljanja da smo u igri povjerenja sa međunarodnim financijskim tržištima na kojima će i država i banke i poduzeća morati financirati svoje potrebe i obaveze u ovoj godini. A potreba za stalnim vanjskim financiranjem je određena internim strukturnim problemima ekonomije. Vrlo sažeto objašnjava zahtjev EI kako Hrvatska mora smanjiti proračunsku potrošnju i uravnotežiti proračun ga kako bi osnažila kredibilnost u očima stranih kreditora i održala dobar kreditni rejting. (E sad da li mi zaista moramo igrati tu igru povjerenja je drugo pitanje.) Tako, Nestić komentira kako neoklasičnu sintezu (ili Keynesov ugovor) koje mnoge snažne i razvijene zemlje provode, Hrvatska ne može i zapravo ne smije provoditi. Najbolje što Hrvatska može učiniti, osim već spomenutog utjecanja na očekivanja i povjerenje stanih kreditora, je ublažavati negativne efekte recesije, ali nikako ne potpuno spriječiti pad ekonomske aktivnosti.

Svjetska financijska tržišta Hrvatsku će ocjenjivati na temelju kreditinog rejtinga i povjerenja u ekonomsku politiku. Zato se ne smije isprovocirati pad kreditinog rejtinga.

Iako se snažna monetarna ekspanzija (ili, laički rečeno, “upumpavanje” novca u sustav iz Hrvatske narodne banke) čini kao elegantno rješenje, treba znati da ono predstavlja izravan napad na tečaj, a razumna stabilnost tečaja jedan je od ključnih elemenata stabilnosti financijskog i makroekonomskog sustava u Hrvatskoj. Slično tome, ideje da se iz deviznih pričuva, na ovaj ili ona način, (re)financiraju državne obveze i/ili domaći krediti znači, osim opasnog poigravanja makroekonomskom stabilnošću, i ozbiljan gubitak povjerenja međunarodnih financijskih krugova zbog smanjivanja rezervi.

Premda se snažna fiskalna ekspanzija čini kao rješenje, treba znati da je nju u sadašnjim okolnostima nemoguće financirati na održiv način i bez ugrožavanja makroeekonomske stabilnosti. Mjere koje je predložio EIZ usmjerene su na “meko prizemljenje” gospodarstva koje će ga istodobno pripremiti za novi uzlet jednom kad do njega dođe, dok bi ignoriranje problema i odgađanje tražene prilagodbe dovelo do “tvrdog prizemljenja” gospodarstva koje će izazvati mnoge štete. Stoga predložene mjere treba prije promatrati kao mjere za kontroliranje negativnih učinaka recesije. Realno, trenutno se ne može očekivati pronalaženje mjera koje će spriječiti pad ekonomske aktivnosti, jer taj pad i nije bio izazvan domaćim okolnostima. Odgovarajuće mjere mogu pad aktivnosti učiniti manje bolnim i mogu stvoriti temelj za brzi oporavak. Blagi pad aktivnosti (ili recesija) sam po sebi ne mora biti poseban problem. Ako razina BDP-a padne za 1-2 posto, to znači vraćanje na stanje iz 2007.  U ekonomskom smislu, svijet je u izvanrednom stanju, a to je vrijeme kad se poduzimaju izvanredne mjere, hrabre i odlučne. Zato i na domaćem planu treba pokazati odlučnost i mudrost. Nije vrijeme za podilaženje partikularnim interesima i interesnim skupinama, već za snažnu akciju koja će, nažalost, zahtijevati poduzimanje teških koraka.

Članak slične tematike se pojavio i u Banka magazinu.

Da nam je fiskalna politika bila bolja tokom posljednjih 5 godina, tj. da smo imali pravu, ozbiljnu fiskalnu konsolidaciju, možda bi i bili (tj. Vlada) u poziciji utjecati na sam pad ekonomske aktivnosti, umjesto na samo ublažavanje efekata i igranja povjerenja.

04. veljače 2009

Zabune i dileme oko Mirovinskog

autora/ice cronomy

Mnogo je problematika i mutnih zona oko mirovinskog sustava u gotovo svakoj zemlji u svijetu. Teško ih je sve sintezirati i na sve se osvrnuti. Diskusije i oštre debate oko mirovinskog sustava, njegovog financiranja i njegove budućnosti su izronile posljednjih desetljeća zbog jednostavnog problema: veći dio stanovništvo stari, odlazi u mirovinu i živi duže u odnosu na broj novih radnika koji bi trebao financirati taj segment društva. Negdje je problem umirovljenje tkz. “baby boomers”, a negdje, kao kod nas, panično je veliki demografski deficit (već spomenut ovdje) i već sada jedan od najgorih omjera umirovljenika/osiguranika. Uglavnom, prepoznavanje tog problema dovelo je do reformi i novih alata kojima bi se trebala osigurati ili barem pridonjeti održivosti mirovinskog sustava. Ali naravno, potezi reforme, rasprave oko istih i potencijalna riješenja su vrlo tehnička, nedovoljno upućenima (što nije nužno njihova krivica) su nerazumljiva iako razumiju temeljni problem neodrživosti postojećeg sustava, a onda uz to rasprave su zapaprene političkim ideologijama i pristranostima što samo muti čitavu diskusiju. Pa tako i nedavno kod nas.

Dok je poznavanje i razumjevanje svih tehničkih problema reformi zahtjevan zadatak, problem je u suštini, kod svih tako i kod nas, samo jedan.

read more »

24. siječnja 2009

Nasljeđe za Obamu. Sretno!

autora/ice cronomy

obamaflashI dok mi imamo vlastitih problema i više nego dovoljno, Obama je na stol serviran pravi čušpajz ekonomskih i financijskih problema. Horror show u financijskoj industriji je nastavljen ovaj tjedan sa +20% padom dionica u većini velikih banaka. Iako se administracija opire ideji, privremena nacionalizacija direktno ili indirektno polako postaje relevantna opcija. Naravno, sam govor o tome potiče nesigurnost, i pad vrijednosti dionica.

Grafički prikaz lijevo daje pregled ekonomske situacije koju Obama nasljeđuje i uspoređuje je sa nasljedstvom prijašnjih administracija. Jedan podatak koji nije prikazan je proračunski deficit. Projekcije za ovu godinu govore o deficitu od $1.2 bilijuna, ili 8.3% BDPa, bez predloženog stimulusa. Uz oko $825 milijardi stimulusa kroz dvije godine, deficit za 2009. bi dosegnuo $1.6 bilijun. Uredu je ako imate problema razmišljati o ovim brojkama. Ljudi smo. A i onaj tko bi nas sve trebao spasiti je isto samo čovjek, što će vrlo brzo postati jasno kao dan.

09. siječnja 2009

Stiglitz i Feldstein – Razgovor o ekonomskom stimulusu

autora/ice cronomy

Amerika je zaokupirana ekonomskim stimulusom, što znači fisklani stimulus jer je monetarni već godinu dana u efektu. Uz video sa dva vrlo poznata ekonomista, evo još par linkova koji diskutiraju taktiku i strategiju stimulusa i mali graf o planiranim stimulusima zemalja. Naravno, i sami ste već naišli na članke i blog postove sa istom temom.

Arnold Kling na EconLog diskutira fiskalni stimulus i Krugmana koji zastupa potrebu glomaznog fisklanog pumpanja. (Što je valjda svima poznato do sada jer su svi počeli pratiti njegov blog od kad je dobio Nobela. Zar ne?)  AboutEconomics također komentira Krugmanovo pisanje. Jedan od diskutanata u donjem videu Martin Feldstein ima članak u WSJ. Macroblog o poreznom stimulusu (rezanju poreza) i investicijama. Na istoj liniji je i Mankiw u jednom malo starijem ali odličnom postu.

globalstimulusSlično piše i Hal Varian, glavni ekonomist Google i vjerojatno među najpoznatijim mikroekonomistima danas. Njegov lucidan članak u WSJ diskutira upravo onu temu koja se i kod nas ukratko komentirala – zar nije prevelika potrošnja kriva za stanje sada? Ispada da nije sva potrošnja istog tipa, a Varian favorizira privatne investicije. U pred-Božićnom članku Nobelovac Robert Lucas kaže da je Bernanke prva linija obrane, misleći na monetarnu politiku i njene mnoge prednosti kao kontra-ciklički alat. I nama je Rohatinski prva linija obrane. Da prolazak fiskalnog stimulusa neće biti ko po loju zbog velikih deficita piše Real Time Economics. Možda se primjetili da je sve vezano za američku ekonomiju i stimulus, ali dovoljno je znati da US of A čini 20% svjetske potražnje, pa tako bez oporavka nje ne idemo dalje. Za kraj dva jednostavna članka o Keynesu, tj. povratku nove stare “spike” u ekonomiji – ovdje i ovdje.


Vodpod videos no longer available.

25. prosinca 2008

On a brighter note….

autora/ice cronomy

Ministar Financija će imati glavobolja u 2009. ali je zato u 2008. imao vremena za zabavu i nastup u reklami za Microsoft. 😀 Samo šala jeli.

25. prosinca 2008

Da…Sretan Božić

autora/ice cronomy

Sretan Božić, ili ako ne slavite religijske blagdane onda Sretan Zimski Solsticij, svima a posebice čitaocim bloga.

Još par dana bezbrižne zabave i druženja, a onda bi se mogli početi i brinuti. Prihodi su najzanimljivi dio pororačuna za 2009. a evo punjenje usporava u 3 kvartala ove godine, kad je ekonomski rast bio sigurno veći nego što ćemo imati kroz isto razdoblje 2009. Porezni prihodi podbacuju, a što možemo očekivati sljedeće godine. Vlada računa na rast BDPa od 2% u 2009. dok privatne institucije računaju na rast između 0.5 – 1%. HNB računa na 1%. Rast od 1% je za neke i “utjeha”. Iz Poslovnog:

Iz kvartala u kvartal podaci o izvršenju proračuna potvrđuju usporavanje tempa punjenja državne blagajne. Prihodi državnog proračuna nakon devet mjeseci još bilježe solidan rast u odnosu na isto lanjsko razdoblje (sa 87 milijardi veći su od lanjskih za sedam milijardi), ali dinamika je znatno sporija nego u prvom i drugom tromjesečju.

S devetomjesečnim podacima međugodišnje stope rasta prvi put pokazuju i zaostajanje za tempom rasta predviđenim rebalansom za 2008. A loše je pritom to što će upravo s podacima za listopad, studeni i prosinac stići potvrda znatnijeg usporavanja u punjenju proračuna. Slabiju poreznu berbu sugeriraju statistički podaci koji su dostupni s manje vremenskog odmaka, poput kretanja u trgovini na malo. Na to je upozorio i ministar financija Ivan Šuker za nedavnog donošenja proračuna za 2009., ističući kako bi prema trenutnom tempu punjenja proračuna ispalo da već jesmo u recesiji.

punjenje-prorarcuna

Hrvatska nema službeno tijelo koje datira recesiju, ali i bez službenog glasa ne znači da nismo u počecima recesije. Upravo trgovina na malo je jedan od bitnijih pokazatelja, a bilježi realni pad u trećem kvartalu. Ne zaboravimo da nije nužno potrebno zadovoljiti onu šablonsku definiciju od “dva uzastopna kvartala negativnog rasta” da bi ekonomija bila u recesiji. Vrhunac poslovnog ciklusa označava kraj rasta (ekspanzije) i nakon toga sljedi silazna putanja, tj. recesija. Ponekima, vrhunac ekonomske aktivnosti u Hrvatskoj dostignut je još krajem 2007. U 3. kvartalu 2009., za vrijeme turističke sezone, rast može biti 2% a u svim ostalim stagnirati ili čak zabilježiti blagi pad od -0.5%. U takvim uvijetima nikakvi poslovi osim sezonskih neće biti stvoreni. Miriše na recesiju.

04. prosinca 2008

Uravnoteženi proračun

autora/ice cronomy

PBZovih 5 razloga zašto uravnoteženi proračun, koji sada izgleda sve manje vjerojatan.

“Zašto” argumenti su razumljivi, standardni i već saslušani u prošlosti, ali ipak bi ih ukratko mogli nazvati Strah od špekulanata povjerenje čini prioritetom.

——————————————————————————————————————————

Klasični makroekonomski udžbenici u uvjetima značajnog usporavanja rasta redovno preporučuju povećanje fiskalnog deficita (diskrecijsko pored djelovanja automatskih stabilizatora). Keynesijanski je model, pojednostavljeno rečeno, usmjeren na to da država kroz povećanu potrošnju nadoknadi manjak potražnje privatnog sektora i generira dodatni rast. Ideja povećanja fiskalnog deficita kao stimulansa rasta u 2009. godini može izgledati primamljivo (anticiklično), no naše je mišljenje da ona danas nije primjerena Hrvatskoj stvarnosti, dapače poželjan bi bio i suficit. Zašto?

Prvo, temeljno je pitanje svakog deficita kako se on financira? U uvjetima kada je (barem krajem 2008. te očekivano dijelom 2009. godine) gotovo nemoguće dodatno vanjsko zaduživanje države, ostaje samo domaće tržište kao mogućnost prikupljanja sredstava. U sadašnjem makroekonomskom trenutku problem domaćeg tržišta je nedostatak sredstava.

Drugo, po svemu sudeći očekivanja su vanjskih kreditora da bi deficit trebao biti uravnotežen. Hrvatska kao mala, otvorena, relativno visoko zadužena zemlja nema tu privilegiju da vodi autonomnu ekonomsku politiku neovisnu o preferencijama i očekivanjima vanjskih kreditora. Visok vanjski dug u tuđoj, a ne vlastitoj valuti (što je “istočni grijeh” svih sličnih zemalja) i nužnost njegova urednog financiranja ne dozvoljavaju avanture na tom planu.

Treće, stupnjevi su slobode monetarne politike (koja je na sebe preuzela vrlo veliki dio osiguranja dosadašnje makroekonomske stabilnosti) relativno mali (iz dobro znanih razloga, prvenstveno potrebe očuvanja stabilnosti tečaja visoko eurizirane zemlje) stoga fiskalna politika na sebe jednostavno mora u ovakvim uvjetima preuzeti dodatnu stabilizacijsku ulogu. A uravnoteženi bi proračun (po mogućnosti i suficit) sigurno djelovao stabilizacijski u ovim vrlo burnim vremenima.

Četvrto, vezano s prethodnom točkom, hrvatska je Ahilova peta strukturno visok deficit tekućeg računa bilance plaćanja te posljedično visok vanjski dug (dakle postojanje vanjskih neravnoteža). On je, pojednostavljeno, rezultat viška potrošnje nad proizvodnjom u zemlji. Svako smanjivanje rashoda (odnosno usporavanje rasta ispod rasta BDP-a) pridonosi smanjenju vanjskog deficita i potrebi njegova financiranja. Dakle, uravnoteženi je proračun dobar za naše vanjske neravnoteže.

Peto, ukoliko bi deficit i bio moguć (dakle da ga je moguće financirati i da ne izazove negative reakcije rejting agencija a time i kreditora) sigurno bi izazvao učinak istiskivanja privatnog sektora koji je u fazi značajnog usporavanja rasta zapravo nepoželjan. Rijetka raspoloživa sredstva (uglavnom banaka) time ne bi bila plasirana u gospodarstvo, već u državni sektor.


28. listopada 2008

Ipak Vlada, ne ‘mafija’

autora/ice cronomy

Business.hr je u ponedjeljak ukrasio svoju naslovnicu sa Polančecovim licem i izjavom da je svjetska kriza veći problem od mafije. Usitinu!? Na svojim internet stranicama postavili su anketno pitanje što je za Hrvatsku momentalno najveća opasnost? Kako je anketa završila vidite desno. Kada sam ja dao svoj glas “nesposobna Vlada” je bila iznad 40%, nešto manje od “financijska kriza”. No postepeno je kriza izglasana kao glavni problem od nešto više od 4500 ljudi.

Trenutna kriza je problematična i složena situacija sa još nepoznatim dugoročnim posljedicama za Hrvatsku. Za sada dobro prolazi u odnosu na druge zemlje Istočne Europe koje su zatražile pomoć/suradnju sa MMFom, no kako se financijska i valutna kriza šire istočnom europom, teško da će Hrvatska ostati oaza. Valute Istočne Europe su posebice pod sve većim pritiskom zbog već poznatih razloga – visoki i dugotrajni deficiti tekućeg račun, fiksni tečajevi, velika i brza kreditna ekspanzija, valutna kreditiranje što znači da su kućanstva akumulirala dugovanja u stranoj valuti. Sve je to stara priča, već viđena. U Morgan Stanleyu smatraju da će upravo valute Istočna Europa biti najgore pogođena od svih tržišta u razvoju. Osim spomenutih slabosti, globalna recesija će umanjiti/uskratiti neto tokove privatnog kapitala puno više u Istočnoj Europi i tako negativno utjecati na ekonomije Istočne Europe.

The EM (Emergin Market) currency storm that began in Asia in May has hit Latin America (Latam), and, we believe, is spreading to Eastern Europe (EE).  When it gets there, the storm is likely to cause more damage because of the weaker underlying fundamentals of the EE economies, compared to Asia and Latam.  The story for EE currencies should be familiar – large C/A deficits and high credit growth make a dangerous combination in a global environment marked by risk-aversion….

….As the world falls into a synchronous recession, capital flows to EM will likely dwindle. More than any other parts of EM, Eastern European currencies, as a group, are likely to experience intense pressure, partly because of their large C/A deficits, which have been accompanied by extraordinarily high domestic housing credit growth, with a serious currency mismatch.  While the falling EUR had protected these currencies from July to September, risks are skewed heavily to the downside for these currencies in the coming months, in our view.

Laganih, free-lunch, riješenja nema. One zemlje sa fiksnim tečajevima, pogotovo baltičke, će se naći pred nužnom dilemom – recesija (sigurno ne blaga) ili devalvacija. Hrvatska nema striktno fiksni tečaj, ali ima tkz. čvrsto upravljani tečaj (tightly managed float) čime je monetarna politika orijentirana i utječe na tečajnu stabilnost, uz svoj glavni cilj cijenovne stabilnosti. HNB je neki dan intervenirala i upozorila da “neće tolerirati špekulacije sa tečajem.” Monetarna politika je ograničena u svom utjecaju na ukupnu ekonomsku aktivnost. Nezavisna aktivna monetarna politika je nedovoljno učinkovita za upravljanje agregatnom potražnjom u Hrvatskoj jer je njen utjecaj na kamatne stope slab.

Ja sam tako glasao za najniži odgovor – Nesposobna Vlada. Ne smatram da je Vlada potpuno nesposobna u stilu partizanske politike oporbe, ali relativno sa problemima kojima se suočavamo Vlada nema potencijala kreirati dovoljno adekvatne i vremenske odgovore. U odnosu na zahtjevne mjesec koji možda prijete recesijom, Vlada nije predložila nikakvu aktivnu ekonomsku politiku ili vremešni potez. Željko Lovrinčević sa ZEI je jednom prilikom gostujući u Otvorenom oštro kritizirao Vladinu nesposobnost za ekonomske reforme sumirajući da nema intelektualnog kapaciteta. A reforme bi najviše trebale i pomogle u vremenima kad idemo nizbrdo. Prevladava mišljenje da proračun sljedeće godine ne bi trebao imati deficit, što znači zatvara se još jedna opcija stimuliranja ekonomije. Ova financijska kriza utjecati će na Hrvatsku van samog financijskog sektora i likvidnosti, a jasno je da neki Vladin odgovor ima primarni značaj. Ako Vlada nema intelektualnog kapaciteta za takav potez, kako je financijska kriza “najveća opasnost” ??

Oznake: ,