Drago mi je što nisam pisao ništa prije objave djelomičnih rezultata Vladinog Povjerenstva Cijena i tako registrirao Sanaderove blago rečeno “čudne” izjave. Ne znam da li se Vlada trudi pronaći dežurnog krivca samo kako bi uklonila oči sa sebe i svoje odgovornosti, ali ako to i pokušavaju onda bi makar mogli biti malo sofisticiraniji. Tri zamjerke jučerašnjem iznošenju prvih rezultata Povjerenstva.
Brodogradnja 2.0
Jedna od važnijih izbornih tema gdje se dobivaju značajni glasovi jest brodogradnja. Od političara se ne može očekivati više ili, po mom mišljenju, uopće nekakvo kvalitetno riješenje za brodogradiliša jer nitko od njih neće riskirati gubljenje glasova. Tipične parole od svih političara su da se ne može zatvarati brodogradilišta (iako je takva politika kreativne destrukcije dobrodošla), nedavno je Čačić rekao da on bi zatvorio 2 brodog. ili Sanader još prije koji mjesec populistički da “nije sve u profitu” time opravdavajući godišnje gubitke i neefikasne subvencije brodogradnji iz poreznog novca. To pogotovo vrijedi u izbornoj godini, zato nužni potezi i kakva-takva riješenja mogu doći samo odmah nakon izbora, u prvoj godini, možda drugoj.
O porezima i skakanju u usta
Jedan veliki cirkus se radi oko prodaje dionica HTa građanima Hrvatske, kao i oko novih SDPovih poreza, konkretno oko ovog na kapitalnu dobit “šire se laži,” kako je sve to objasnio gosp. Milanović. Meni je jasno da su izbori i da se mora napadati i sa boka i sa centra, ali kad bi bar to bili konkretni, snažni napadi, sa činjenicama i objašnjenjima čvrsto na zemlji. Ali nisu. U ovoj kao i u prošlim kampanjama parole u vezi ekonomije su i dalje populističke, usmjerene na paljenje javnog mišljenja, umjesto na njegovo direktno oblikovanje. Prije je HDZ obećavao brda i doline koje je Sanader znao da ne može ispuniti. SDP sa svoja dva kormilara sada rad istu stvar. Nekako me još vuće da to možda nije “baš tako”, ali što više slušam što i kako pričaju ipak mislim da “je tako.” Ne bi mene toliko smetalo da SDP pobjedi, već me smeta da se u Hrvatskoj dobiva glas zbog populističkih parola i objašnjenja koja će vrlo brzo lupit u zid, za koje i sami političati znaju da su nerelane ali kad si već dobio fotelje onda je manje bitno. HDZ je pobjedio 2003. tako, SDP će možda sada.
Jurčićevo Ne Hrvatskoj, a ne Srbiji
Što je Jurčiću trebao komentar o nepoželjnosti srpskog investiranja u Hrvatskoj, tj. istočnoj Slavoniji, ne znam. Valjda SDPovi stratezi znaju što rade i što njihov kandidat broj jedan radi. Neću se osvrtati na političke ramifikacije ovakvih izjava jednog pretendenta za premjera. Mediji su se dovoljno izrazili koliko je to “naivno”, “još jedan autogol”, dokaz “političkog sljepila” i “nezrela politička izjava.” Izjava nije bila potrebna za javne uši, čak ako on tako privatno i misli. I da takve nepotrebne izjave ne ostave trag na hrvatskoj javnosti i ne utječu na izbore, ukoliko Jurčić postane premjer, domaći i strani mediji neće brzo zaboraviti njegove riječi i objašnjenja. Ako je Associated Press prokomentirao dolazak Hloverke na HRT, dolazak jednog novog premjera neće proći nezapaženo i bez isticanja par važnijih karakteristika i nedavnih izjava. To je tako za sve zemlje i nakon svih izbora kad dođe do promjene (ako dođe) pa ni Jurčić neće ostati bez analize. A kako vani vide i protumače ovakve izjave može imati efekta na ukupni imidž koji ostavljamo Europi i ostaku svijeta, ponajviše za investiranje.
Političari – Populizam i Liderstvo
Nakon malo duže pauze u pisanju i u očekivanju zanimljivijih događaja umjesto tko je kome zviždao na koncertu odlučio sam se malo pozabaviti politikom, umjesto ekonomije u ovom postu. Konkretnije, osvrnuti ću se malo na dobar primjer liderstva i indikacije istih, ali i populizma. Drugi su već pisali o sličnoj i povezanim temama. Mrak je pisao prije koji tjedan “Kakve političare želimo” a i ZvoneRadikalni se u Srpnju slično pozabavio sa pitanjem Kakvu Stranku Želim – ili What makes me tick gdje je više iznio ispravne odlike smjerova liberalizma koje bi neki naši političari koji teže liberalizmu mogli više naglasiti i deklarirati se takvim. Za one zainteresirane za ekonomske teme u (pred)izbornoj kampanji preporučam da pročitaju vrlo dobar osvrt i pokudu o Jurčiću, njegovima planovima i porezima Tomislav Petrova na Kapital-Plus stranicama.
Milanović o ekonomiji
Prije dva tjedna Milanović je dao intervju Lideru i naravno pitanja su bila gospodarske prirode. Mislim, ako se ne varam, da je to jedan od prvih razgovora sa Milanovićem kao novim predsjednikom SDPa. Nadam se da ste pročitali intervju, jer njegova stajališta o ekonomskoj politici su manje poznata kao što kaže Lider, a ipak vođa je najveće oporbene stranke (i kao takav reklo bi se premjer u sjeni, ali da ne idem sada u tu diskusiju. Biti premjer i imati cijeli kabinet u sjeni je ustaljena praksa u razvijenim parlamentarnim demokracijama. Jurčić se svakako nije iskazao u par zadnjih mjeseci kao premjer u sjeni ili zastupnik općenito, pa ne vidim zašto on zaslužuje biti premjer) Ako niste pročitali intervju obavezno ga pročitaje. Ovdje ću ja iznijeti neke svoje misli o tom razgovoru, što mi se sviđa što ne i što možemo misliti i pretpostaviti.
Mitovi Sindikata
Nisam jedan od onih koji vole komentirati na dnevno političke teme o svemu i svačemu, pa bilo to i u gospodarstvu i povezanom politikom na što se koncentriram. Ali nekad je stvarno malo teže držati jezik za zubima kad pročitate neke nebuloze i baš gluposti. Neke od njih, kao i obično, dolaze od politički-odgovornih-nitkome sindikata, konkretnije SSSHa, koji nikako da nešto konstruktivno prokomentiraju i predlože, pa čak i kad je voda na njihov mlin. Nikad mi nije bilo jasno, a nikada ni neće, čemu destruktivno ponašanje takvih grupa. Valjda ako znaš, možeš si pripisati neki uspijeh, konstruktivno se zalagati za nešto i ponuditi, onda se ne moraš povlačiti na populizam i destruktivno ponašanje. A ako ne znaš, očito moraš kako bi se tvoj glas ipak čuo.
Društvena vrijednost “spekulanata”
U čestim raspravama (Otvoreno, Kontakt) o gospodarskim programima i porezima SDPa, HNSa i HDZa, pogotovo odmah nakon što su programi izašli u javnost, pričalo se i o potrebi sankcioniranja spekulantnog kapitala (ili špekulantnog, kako vam drago) i ponašanja u Hrvatskoj. Spominjao se porez na kapitalnu dobit i nakon što je to podiglo buru u javnosti Jurčić je počeo pojašnjavati (iako još nejasno) kako bi to bio i jedna od načina da se sankcionira kratkoročno spekuliranje. Čačić se isto složio sa njime, da spekulacije treba obeshrabriti.