10. listopada 2013

Dolazi nam Nobel 2013. – UPDATE

autora/ice cronomy

UPDATE – WSJ-ove spekulacije o Nobelovoj┬áu ponedjeljak. Neka imena koja sam spomenuo plus neka druga. Istaknuli su kao mogu─çe dobitnike┬áDouglas Diamond i┬áPhilip Dybvig, ┼íto bi bilo vrlo dobro i vrlo primjerena nagrada s obzirom na financijsku krizu i juri┼ía na banke.

———————————————————————————

Iako ima daleko boljih tema za obraditi, evo par razmišljanja o Nobelu iz ekonomskih znanosti koji će biti dodjeljen u Ponedjeljak, 14.10. u 13 sati. Pratite ovdje.

Nezahvalno i te┼íko je predvi─Ĺati imena. Postoji mnogo mogu─çih dobitnika koji zaslu┼żuju nagradu i najlak┼íe bi bilo nabaciti 100 imena pa jednog mo┼żda i pogodim. 2011. sam imao sre─çe prognoziraju─çi da bi Chris Sims mogao osvojiti, ┼íto i jest ali u drugom dru┼ítvu. Jedna od strategija je koncentrirati se na najstarije aktivne ekonomiste i vidjeti tko je zaslu┼żan. Druga bi bila pregledati dobitnike John Bates Clark medalje i vidjeti tko je zaslu┼żan a da nije jo┼í dobio, minus svi mla─Ĺi dobitnici.

Na Harvardu su neko vrijeme vodili “kladionicu“, no morali su je zatvoriti, kao ┼íto je i inTrade zatvoren. PaddyPower ima koeficijente za mogu─çe dobitnike. Puno zanimljivih imena, neki ─çe je sigurno dobiti. Mo┼żda je bolje, svakako lak┼íe, i─çi po podru─Źjima.

BTW, suprug Janet Yellen je Nobelovac George Akerlof.

Pro┼ílogodi┼ínja nagrada je bila za istra┼żivanja u teoriji igara i njenoj implementaciji (Roth-Shapley), stoga sumnjam da ─çe i ove godine nagrada biti u tom podru─Źju. Ali svakako postoje zaslu┼żni ekonomisti. Ariel Rubenstein i Paul Milgrom npr. se ─Źesto spominju. Neki su pro┼íle godine bili iznena─Ĺeni da je Roth dobio nagradu prije Rubensteina, ┼íto ne zna─Źi da je Roth nije zaslu┼żio naravno.

Godina prije toga, 2011. nagrada je oti┼íla makroekonomistima, stoga opet mala ┼íansa da ─çe i ove godine. 2010. dodjeljena je u podru─Źju ekonomije rada – Diamond, Mortensen, Pissarides. Dodu┼íe i ta nagrada se da interpretirati kao makroekonomska ili kao teorija igara, u ┼íirem smislu. Sigurno jedinom znamo ekonomiste koji je ne─çe dobiti ove godine.

Ako razmislimo koje podru─Źje bi ┼ávedska Akademija mogla favorizirati, rekao bih da bi to mogla biti ekonomija rasta, javna ekonomija, financije ili ne┼íto sigurno i nekontroverzno kao ekonometrija. Dodu┼íe ravnomjerna raspodjela po podru─Źjima nije kako se nagrade dodjeljuje, kao ┼íto sam pisao pro┼íle godine.

Iz razgovora sa odre─Ĺenim ekonomistom koji je u pro┼ílosti pitan za preporuku kome dodjeliti nagradu (“podaci poznati redakciji”) znam da je Akademija dobila odre─Ĺena negodovanja zbog dodjele nagrade osobama koje su postale u medijima politi─Źki nabijene, nao┼ítrene, nekorektne i preglasne te tako┬á odstupaju od slike studioznog znanstvenika. Izgleda da Akademija tra┼żi vi┼íe povu─Źene i manje politi─Źki anga┼żirane znanstvenike koje ne bi pratila medijska kontroverza. Nagrade pro┼íle dvije godine bile su upravo na tom znanstvenom nivou.

Bez posebnog reda ili kombinacija

Iz ekonomije rasta imena koja isti─Źem svake godine su Robert Barro i Paul Romer. Barro je vjerojatno jedan od onih koji provede nesanu no─ç prije objave. Romer je ne┼íto mla─Ĺi, a mogu─çe da ga prate i odre─Ĺene kontroverze oko “charter cities” doga─Ĺaja. Ipak, zasluge su prisutne.┬áPaddyPower predvi─Ĺa Barro i Romer sa jednakim ┼íansama. Za istra┼żivanje rasta nagradu bi mogli dobiti i Philippe Aghion, Peter Howitt i William Baumol.

Par ekonomista iz podru─Źja financija se spominju ve─ç godinama. Robert Shiller, Eugene Fama, Richard Thaler, Stephen Ross.┬áShiller-Fama bi bila zanimljiva kombinacija ‘irrational exuberance’ i┬á ‘efficient market hypothesis’ teorija. Komentar o─Źekuje od nekog drugog jer financije nisu moje podru─Źje.

Zato javne financije (ekonomija) jesu. Vjerojatno top izbor tu su Angus Deaton i Anthony B. Atkinson, pro┼ílogodi┼ínji Reutersov izbor. Oboje su zna─Źajno i originalno doprinjeli u istra┼żivanju i mjerenju prihoda, nejednakosti (Atkinson),┬á potra┼żnje, dobrobiti i siroma┼ítva (Deaton). ┼áiroke teme, ali va┼żni doprinosi u radovima sa preko 1000 citiranja. O nejednakosti prihoda se u zadnjih par godina mnogo razgovaraa na akademskoj i medijskoj sceni, pa je nemogu─çe zaobi─çi Deatona i Atkinsona. Oboje su u ‘kasnim’ godinama pa je mo┼żda i blaga motivacija Akademiji da izbjegne situacija kao sa Halbertom Whiteom. Mo┼żda.

Reuters isti─Źe kao mogu─çe ovogodi┼ínje dobitnike┬á Joshua Angrist, David Card i Alan Krueger. Za njih se ve─ç neko vrijeme govori da su sigurni dobitnici i ne bi bilo iznena─Ĺenje. Njihova istra┼żivanja su uglavnom u podru─Źju ekonomije rada, pla─çe, obrazovanje, imigracije, nezaposlenost, sindikati.┬áAngrist je vi┼íe fokusiran na metodologiju. Krueger je do ovog ljeta bio Obamin glavni ekonomski savjetnik. No nije bez kontroverze. Radovi Carda i Kruegera o minimalnoj pla─çi su vrlo kontroverzni. Ipak, pa┼żljivo dizajnirane studije i oslanjanje na “prirodne eksperimente” u ekonomiji omogu─çili su neke originalne uvide.

Zanimljiva imena koja se spominju su Avinash Dixit, Gene Grossman, Elhanan Helpman. Njihova nagrada bila bi odli─Źna vijest za mene, jer se moja istra┼żivanja oslanjaju na njihove teorije. Dixit je jedan od onih ekonomista koji se spominju kao vrlo vjerojatni dobitnik, no pitanje je za ┼íto zbog velike ┼íirine tema o kojima je pisao, ekonomski rast, me─Ĺunarodna trgovina i teorija igara.┬áJean Tirole se tako─Ĺer spominje kao mogu─çi dobitnik, kao jedna od vode─çih ekonomista u podru─Źju industrijske organizacije. Uz Deaton i Atkinsona, vjerojatno top izbor za Europskog ekonomista.

Ok, ne─çu se nabacivati imenima. Hubert Fromlet, profesor na ┼ávedskom Linnaeus Sveu─Źili┼ítu, sastavlja liste svake godine Top 10, Top 20 i Top 40 imena, sortiranih po mogu─çim kombinacijama i podru─Źjima rada.

Oznake:
06. listopada 2013

U susret Nobelu

autora/ice cronomy

U gu┼żvi sam, ali bli┼żi se Nobelova pa sam htio istaknuti par ─Źlanaka o nekim pro┼íli, nedavno preminulim Nobelovcima. Ovo svakako nije iscrpno.

─îuli ste i vjerojatno ─çe te jo┼í o Ronaldu Coaseu koji je umro prije koji tjedan. WaPo ima dobar sa┼żetak 5 njegovih najzna─Źajnijih radova o kojim bi trebali biti informirani. The Economist ─Źlanak o njemu je tako─Ĺer vrijedan pa┼żnje zbog kratke ali precizne poruke Coasova rada. Primjetite da je ─Źlanak napisan pod stalnom kolumnom Free Exchange, ┼íto je pomalo ironi─Źno s obzirom na temu i ‘predmet’ teksta.

As he watched American car plants in action, he realised that the existence of the firm compensated for a critical flaw in the price-setting mechanism. In the real world it is often costly for buyer and seller to arrive at a final price. ÔÇťTransaction costsÔÇŁ, like the need to negotiate or draw up contracts, prevent the price mechanism from working smoothly.

Mo┼żda su bar u ovoj instanci mogli staviti Free Exchange pod navodnike. Russ Roberts je pro┼íle godine odr┼żao razgovor sa Coaseom. Ako ste voljni odvoji sat vremena poslu┼íajte kako i o ─Źemu 100 godi┼ínjak govori. Ako ste voljni odvojit jo┼í malo vi┼íe vremena, pogledajte njegovo govor u 99. godini ┼żivota koji je odr┼żao na┬ákonferenciji u njegovu ─Źast.

Elinor Ostrom nas je napustila pro┼íle godine. Osim ┼íto je prva ┼żena kojoj je dodjeljena Nobelova iz ekonomije, Ostrom je zapravo va┼żna politi─Źka ekonomistica. Rad objavljen 2011. u AER, pro┼íiren iz Nobelovog predavanja,┬áprikazuje njen intelektualni put studiranja kompleksnih sistema koji nisu centrirani samo pod strukture “tr┼żi┼íta” ili “dr┼żave”. Ostrom je istra┼żivala problem upravljanja zajedni─Źkim dobrima, tkz. tragedy of the commons. Standardni lijek za taj problem je stvaranje jasno definiranih prava na privatno vlasni┼ítvo. No, Ostrom je pokazala da tragedija, iako realna, nije toliko uobi─Źajena jer razna dru┼ítva uspiju rije┼íiti problem dizajniraju─çi neke druge institucije osim isklju─Źivo privatnog vlasni┼ítva.┬áU 8 min dugom videu Ostrom obja┼ínjava problem i rezultate.

Iako se manje oslanjala na matematiku (bar po dana┼ínjim standardima) Ostrom je vrlo efikasno komunicirala ideje i koncepte. U vrlo pristupa─Źnom radu┬áCollective Action and the Evolution of Social Norms Ostrom diskutira kako i za┼íto, za razliku od teorijskog rezultata da racionalni ljudi┬á nisu skloni kolektivnim aktivnostima, tj. ne bi trebali biti, razni tipovi ljudi komuniciraju ┼żelju za suradnjom i dizjaniraju institucije koje odr┼żavaju i “ja─Źaju uvjetovanu suradnju.” Iz rada:

Extensive fieldwork has by now established that individuals in all walks of life and all parts of the world voluntarily organize themselves so as to gain the benefits of trade, to provide mutual protection against risk, and to create and enforce rules that protect natural resources. Solid empirical evidence is mounting that governmental policy can frustrate, rather than facilitate, the private provision of public goods.
…..

It is possible that past policy initiatives to encourage collective action that were based primarily on externally changing payoff structures for rational egoists may have been misdirectedÔÇöand perhaps even crowded out the formation of social norms that might have enhanced cooperative behavior in their own way. Increasing the authority of individuals to devise their own rules may well result in processes that allow social norms to evolve and thereby increase the probability of individuals better solving collective action problems.

Zdravko Petak sa FPZ koji je boravio na Indiana University kod Ostrom napisao je osvrt o njenom radu povodom Nobelove 2009.

Robert Fogel, koji je 1993. podjelio Nobela┬á(samo jedna nagrada se dodjeljuje) sa Douglassom Northom preminuo je u Lipnju ove godine. Fogel je bio pionir u kori┼ítenju kvantitativnih metoda u ekonomskoj povijesti i jedan od osniva─Źa kliometrije, fancy ime za ekonometrijsku povijest. Testirao je one hipoteze o kojima povjesni─Źari vole spekulirati ili imaju predosje─çaj da su to─Źne, pa provedu godine i godine kopaju─çi po knji┼żnicama, tra┼że─çi nekakav “dokaz” da je hipoteza to─Źna. Ozbiljno pogledati u podatke se malo tko usudio. Osim u intelektualnom smislu, Fogel je bio (mo┼żda) i doslovno pionir jer je u mladosti bio komunist. Vrlo brzo je odbacio za razmi┼íljanja.

Fogelov najpoznatiji i vrlo kontroverzan rad Time on the Cross napisan 1974. zajedno sa Stanleyom Engermanom, je istra┼żivanje ekonomije ropstva na ameri─Źkom jugu. Uvrije┼żeno mi┼íljenje me─Ĺu povjesni─Źarima prije Fogel-Engerman rada je bilo da je ropstvo neefikasna institucija i sve manje profitabilan na─Źina proizvodnje. Kroz analizu podataka o planta┼żama Fogel i Engerman su pokazali da je ropstvo bilo profitabilnije nego ┼íto se prije mislilo i da bi postojalo jo┼í dugo vremena da nije do┼ílo do njegovog ukidanja iz naravno moralnih razloga. Kriti─Źari su ga napadali da je “pravdao” instituciju ropstva, ┼íto naravno nije. Fogelov odgovor je indikativan

But Fogel accused his critics of confusing economic efficiency with morality, likening the controversy over his views on slavery to the notion of selling ÔÇťyour dying parents for dog meatÔÇŁ to reduce burial costs. Though it would undoubtedly be economically efficient, ÔÇťwe donÔÇÖt do it because the thought revolts us,ÔÇŁ he said. ÔÇťThere is such a thing as morality, and morality is higher than economics.ÔÇŁ

U Hrvatskoj mislim da vijesti o njegovoj smrti nije bila registrirana. ┼áteta, jer iako ne┼íto manje razvikan od svog kolege Northa, jer neka Fogelova istra┼żivanja i radovi donosi vrlo zanimljive pouke za Hrvatsku. Fogelova disertacija bavila se ┼żeljeznicama. To─Źnije, da li je izgradnja ┼żeljeznice u 19. st. prema ameri─Źkom zapadu, povezivanje obje obale, otvorilo Ameriku i potaknulo visoki ekonomski rast? Smatralo se da su ┼żeljeznice bilo neprikosnoveni temelj i razlog prosperiteta Amerike u to vrijeme. Fogel je pokazao da je izgradnja ┼żeljeznica pridodala manje od 3% ekonomskom rastu, daleko manje nego ┼íto se prije mislilo. A autoceste?

─îlanak Nicholasa Wapshotta je dobar sa┼żetak Fogelova rada.

James Buchanan, koji je preminuo u Sije─Źnju ove godine, dobio je Nobela 1986. za svoj radu u teoriji ekonomskog i (posebno) politi─Źkog odlu─Źivanja. Klju─Źni uvid, koji mo┼żda i dana danas nije dovoljno usvojen u ekonomiji, iako je o─Źit ko dan, je da politi─Źari, birokrati i dr┼żava op─çenito nisu nisu ni┼íta vi┼íe ni manje nego jednako kao i radnici, potro┼ía─Źi i poduzetnici zainteresiran za vlastiti interes. Buchanana je razvio nesentimentalan pogled na politiku – “politika bez romantike” – i doveo ga do ekonomski logi─Źnih zaklju─Źaka. U Nobelovom predavanju Buchanan je istaknuo (referiraju─çi se na Knuta Wicksella na ─Źijim idejama je gradio svoje uvide)

Economists should cease proffering policy advice as if they were employed by a benevolent despot, and they should look to the structure within which political decisions are made.

Njegov najpoznatiji rad je Calculus of Consent (1962); napisan zajedno sa Gordonom Tullockom jedan je od najzna─Źajnijih radova teorije javnog izbora. Buchanan je proveo puno vremena na problemima prora─Źunskog deficita, javnog duga i njegovog tereta. No umjesto pitanja “koji su efekti deficita?” Buchanan je pitao┬á “za┼íto dr┼żava ima velike deficite? za┼íto dr┼żavna potro┼ínja raste?” Za Hrvatsku vrlo aktulana pitanja. Istra┼żivao je mikroekonomsku pozadinu dr┼żavne potro┼ínje i deficita (u demokraciji) te sa time┬á iza┼íao na ‘veliku’ scenu.

Prora─Źunski deficiti iz godine u godinu su rezultat poticaja i interesa koje politi─Źari imaju: politi─Źari ┼żele biti izabrani ponovo, birokrati ┼żele zadr┼żati svoj posao, bira─Źi ┼żele dobra vremena i potro┼ínju zauvijek pa ponovo izaberu one koji im to omogu─çe. Ako je mo┼żda i korisno i mogu─çe imati visoke prora─Źunske deficite tokom recesije, Buchanan je pitao za┼íto bi o─Źekivali da ─çe politi─Źari uravnote┼żiti prora─Źun u dobrim vremenima ekonomskog booma? U Democracy in Deficit: The Political Legacy of Lord Keynes prstom je pokazao na Keynezijansku ekonomiku u demokratskom sistemu. Pravila igre su ‘naklonjena’ rastu─çoj dr┼żavnoj potro┼ínji i dugotrajnim deficitima.

George Mason je pro┼íli vikend odr┼żao konferenciju o njegovom radu i djelu. Pomalo je fascinantno da je motivaciju za svoj rad Buchanan prona┼íao boravakom u Italiji nakon 2. svj. rata. Samo preko Jadrana. No poruke talijanskih ekonomista koji su desetlje─çima bili vrlo svjesni kvraljivosti i nedostatku politi─Źara da unaprijede ili poprave ekonomiju, ostale su gotovo nepoznate. Za kratki opis Buchananove ostav┼ítine poslu┼íajte prvih 10tak minuta EconTalk razgovora sa Peteom Boettkeom iz Sije─Źnja ove godine, snimljenog na dan kada je Buchanan umro.

01. listopada 2013

Video o Ekonomskoj Ma┼íini

autora/ice cronomy

Mo┼żda netko na─Ĺe ovaj video i poruke zanimljivim i prakti─Źnim. (Post Ôëá prihva─çanje i odobravanje svega u videu.)

Ray Dalio je osniva─Ź najbogatijeg hedge fonda, Bridgewater Associates.

30. kolovoza 2013

Teorija Novca – Za Pravo

autora/ice cronomy

Porijeklo novca nije i `teorija’ novca.┬áProf. ┼áiki─ç u ─Źlanku na banka.hr predstavlja antropolo┼íku pri─Źu o porijeklu novca. Antropolo┼íka povijest novca je sigurno zanimljiva, vjerojatno u djelovima i fascinantna. Ipak, nije jasno iz ─Źlanka prof. ┼áiki─ça da li bi ta antropolo┼íka teorija novca trebala biti nadopuna ekonomskoj (monetarnoj) ili njena zamjena. ─îini mi se, iz na─Źina diskursa u nekim djelovima, da se radi o ovom potonjem, kao da su ekonomisti koncepcijski zbunjeni u vezi novca. Ja ─çu se ‘prepirati’ da to nije ba┼í tako i mo┼żda u procesu ilustrirati ┼íto teorija novca zna─Źi za ekonomiste.

Prije nego nastavite, po┼żeljno je prvo pro─Źitati ─Źlanak prof. ┼áiki─ça.

Uobi─Źajena ekonomska definicija novca ka┼że da je novac sva imovina koja je prihva─çena za pla─çanje dobara i usluga i otplatu dugova. No, po┼íto ta definicija nije ba┼í sasvim precizna, umjesto definicije ┼íto novac jest, ekonomisti preferiraju definirati ┼íto novac ─Źini, njegovu funkciju. Razlikujemo tri funkcije koje novac obna┼ía: (1) sredstvo razmjene, (2) obra─Źunska jedinica, (3) pohrana vrijednosti.

Samo prva funkcija, sredstvo razmjene, svojstvo je koje razlikuje novac od ostale imovine. Kao sredstvo razmjene (trgovine) novac je zadr┼żan izme─Ĺu transakcija pa stoga mora slu┼żiti za pohranu vrijednosti. Ipak, razna druga imovina koja nije novac mo┼że poslu┼żiti za pohranu vrijednosti. ┼átovi┼íe, druga imovina ‘dominira’ novac za pohranu vrijednosti jer ima neki prinos, npr. obveznice. Druga roba i imovina mogu poslu┼żiti kao obra─Źunska jedinica i bez da budu sredstvo razmjene.┬á

Kao i prof. ┼áiki─ç, ud┼żbenici makroekonomije, novca i financijskih tr┼żi┼íta zapo─Źeti ─çe diskusiju o novcu razlikovanjem robnog (commodity) i fiat novca. Vrijednost novca u obliku robe – to mo┼że biti kamenje, ┼íkoljke, razni metali, cigarete, papir, obveznice, pu┼żeve ku─çice – potje─Źe iz njegove vrijednosti konzumacije kao robe; posjeduje intrinzi─Źnu vrijednost.

Suprotno tome, vrijednost modernog fiat novca koji nije baziran na robnoj, intrinzi─Źnoj vrijednosti, potje─Źe iz mogu─çnosti njegove razmjene. Da budemo precizniji, fiat novac je (1.) intrinzi─Źno bezvrijedan i (2.) nije pokriven nikakvom dr┼żavnom politikom. Papirnati novac je najbli┼żi toj definiciji fiat novca, iako je ponekad, npr. u vremenim devizne krize, ‘branjen’ i podr┼żan dr┼żavnom intervencijom.

Dakle, novac definiramo ovisno o njegovoj ekonomskoj ulozi i funkciji, ne o povijesnoj pozadini. Dru┼ítvena uloga i etnografska povijest novca je vjerojatno bliska “ro─Ĺakinja” toj definiciji, ali nije ne┼íto ┼íto posebno zanima (monetarne) ekonomiste samo po sebi.

Što i koji problemi vezani uz novac i monetarnu teoriju onda zanimaju ekonomiste?

Osim ┼íto nas zanima koji su utjecaji novca na (realnu) ekonomsku aktivnost, prvo i temeljno pitanje je za┼íto i kako intrinzi─Źno beskoristan fiat novac ima vrijednost? ┼Żelimo objasniti za┼íto takav novac cirkulira, za┼íto se uop─çe koristi u procesu trgovine?

Drugo, da li i kako fiat novac unapre─Ĺuje efikasnost alokacije resursa? Ako novac unapre─Ĺuje efikasnost alokacije resursa u odnosu na ekonomiju bez novca i pove─çava dobit iz trgovine re─çi ─çemo da je novac nu┼żan.┬áEkonomskim ┼żargonom, ishod nov─Źane ravnote┼że morao je biti bolji od ishoda ne-nov─Źane ravnote┼że ina─Źe ne bi pre┼żivio test vremena.

Ta pitanja su kompliciranija nego što da naslutiti.

OLG – Model Preklapaju─çih Generacija

Jednostavan model preklapaju─çih generacija (OLG za Overlapping Generations Model) je koristan u razumjevanju toga. ┼áto se doga─Ĺa?┬áU OLG modelu pojedinici(ke) ┼żive samo dva perioda, te tako istodobno postoje dvije razli─Źite generacije, ‘mladi’ i ‘stari’. Mladi sada su stari u sljede─çem periodu. Svaki pojedinac posjeduje jedno kratkotrajno dobro kad je mlad i ni┼íta kada je star. ‘Kratkotrajno’ ovdje zna─Źi da ga ne mo┼że sa─Źuvati za sljede─çi period. (Nema zamrziva─Źa, kao.)

Iz prili─Źno standardnih ekonomskih rezultata, (vidi ujedna─Źavanje potro┼ínje ili consumption smoothing), ali i intuitivno razmi┼íljaju─çi, znamo da bi svatki pojedinac ┼żelio raspodjeliti konzumaciju dobra kroz oba period svog ┼żivot. Na taj na─Źin mo┼że konzumirati (prehraniti se?) i kad je mlad i kad je star. S obzirom da nema na─Źina, tehnologije, kojim bi sa─Źuvao i prenio dio svog dobra iz sada┼ínjosti u budu─çnost, jedino ┼íto preostaje mladoj osobi je da razmjeni dio sada┼ínjeg dobra za dio dobra u sljede─çem periodu.

Ali i to je nemogu─çe! Glavni problem u ovom OLG modelu ekonomske “trampe” je da tr┼żi┼íte izme─Ĺu trenutno ┼żivih generacija i budu─çih generacija ne postoji. Jedine druge osobe s kojima mladi mogu trgovati danas su ‘starci’ koji ne─çe biti prisutni u sljede─çem periodu, ┼íto zna─Źi da ne─çe mo─çi isporu─Źiti dobro. Nikakva razmjena se ne doga─Ĺa, nema trampe i krajnji ishod (ravnote┼ża) je da svi konzumiraju ─Źitavo svoje dobro dok su mladi i ne konzumiraju ni┼íta kad su stari. Skapavaju.

NOVAC

Mislim da ve─ç vidite kako novac tu mo┼że pomo─çi. Dr┼żava da odre─Ĺenu koli─Źinu papirnog novca starcima koji potom ‘prodaju’ novac za dobra, a mladi prodaju dobra za novac koji potom koriste za kupovina dobra kad postanu starci. I tako u krug, svaki period, dok god starci kojima je dr┼żava dala novac na po─Źetku i svaka sljede─ça generacija ‘vjeruju’ da novac mogu koristiti za kupovinu dobra.

Koji su rezultati ovog modela? Prvo, fiat novac ima vrijednost. Prisutnost novca rije┼íava problem ne postojanja trgovine (tr┼żi┼íta) izme─Ĺu sada┼ínjih i budu─çih generacija. Novac ima pozitivnu vrijednost kao sredstvo trgovanja izme─Ĺu generacija.

Prof. ┼áiki─ç isti─Źe da ekonomisti u svojim ud┼żbenicima navode nekakvu bajku o mitskom mjestu gdje su se transakcije vodile isklju─Źivo trampom. Posjedujem par ud┼żbenika o monetarnoj ekonomiji (pitam se sad za┼íto jer nisam monetarni ekonomist) i u niti jednom ne nalazim tu bajku koji ekonomisti uporno ponavljaju. Ako netko zna za tu bajku u nekoj knjizi neka ostavi komentar. Da li je to stvarna povijest ne znam, ali nije me pretjerano briga. Ako su antropolozi tra┼żili to mitsko mjesto od 1776. vjerojatno su gubili vrijeme. (Nadam se samo da nistu koristili vrijedne potpore i stipendije za te ekspedicije.)

Ta nezgrapno ba─Źena uvreda ekonomistima je proma┼íaj po mom mi┼íljenju jer pokazuje nerazumijevanje su┼ítine onoga ┼íto ekonomiste zanima i ┼íto je mo┼żda zanimljivije i te┼że objasniti od povijesne ispravnosti ‘slu─Źaja trampe’.

Ekonomija trampe je samo pri─Źa, alternativna ne-monetarna situacija. Primjetite da razmjena jednog dobra za neko sasvim drugo (pili─çi za ovcu) – ┼íto ekonomisti zovu problem dvostrukog (obostrano) podudaranja ┼żelja, double coincidence of wants – nije problem koji mori na┼íe mlade i stare. Svi imaju (ili mogu imati) isto dobro koje ┼żele konzumirati u oba perioda svog ┼żivota.

Drugo, o─Źiti ishod je da svi mogu konzumirati u oba perioda svog ┼żivota. Dapa─Źe, to je ishod koji svi i pri┼żeljkuju. U ekonomiji trampe svi su primorani konzumirati sva svoja dobra odjednom, dok su mladi. (Zapravo ni trampe izme─Ĺu mladih i starih nema pa je ispravnije re─çi ne-monetarna ekonomija.)
Uvo─Ĺenjem novca rije┼íava se problem ‘frikcije’ ne postojanja mogu─çnosti trgovanja izme─Ĺu sada┼ínjih i budu─çih generacija, ┼íto omogu─çuje nove trgovinske odnose i unapre─Ĺuje alokaciju dobara u odnosu na ne-monetarnu ekonomiju. Dakle novac je i nu┼żan.

ZAVARAVAJU─ćE

No, tu je i mana modela. Uloga novca u OLG modelu je ovisna o generacijskoj strukturi ┼íto zna─Źi da bilo koje drugo sredstvo me─Ĺugeneracijskkih transfera – poput mirovinskog programa ili javnog duga – mo┼że igrati istu ulogu u trgovini. Drugim rije─Źima, novac vi┼íe nije neophodan. Tako─Ĺer, primjetite da smo prepostavili da je novac jedina imovina koja se mo┼że zadr┼żati od mladosti do starosti. Fiat novac tako─Ĺer nije vi┼íe nu┼żan ako postoji neka druga imovina (kapital, obveznica) sa ve─çim ili pozitivnim povratom, tj. ako je dominiran kao sredstvo razmjene nitko ga ne─çe koristiti i on nema vrijednost.

Ovi rezultati, pogotovo drugi, suprotni su ─Źinjenicama: fiat novac postoji, ima vrijednost i koristi se istovremeno sa drugom imovinom (kapital, kredit) i unato─Ź tome ┼íto je dominiran.

Sjetimo se ┼íto smo rekli na po─Źetku: dr┼żava je dala papirni novac generaciji starih osoba.┬áPo ┼áiki─çevoj teoriji novca, ili interpretaciji ne─Źije, ta uloga dr┼żave je klju─Źna. Ispada da bi ─Źak bila dovoljna da novac ima vrijednost. Iz gornje OLG teorije ipak vidimo da je stavljanje novca u ekonomiju od strane dr┼żave samo pretpostavljeni korak.
Dr┼żava nema vi┼íe nikakvu ulogu nakon toga. Ne kupuju ni dobra, ni usluge i ne uvodi porez “koji se mora platiti isklju─Źivo u njezinom novcu” (┼áiki─ç), a novac opet mo┼że imati vrijednost i neophodan┬áje. To je zato jer potreba za novcem prozlazi iz njegove koristi u stvaranju novih trgovinskih veza izme─Ĺu mladih i starih, ne iz neke dr┼żavne supostavljene politike.

Da bi novac imao vrijednost daleko va┼żnija je pretpostavka da ekonomija traje zauvijek. Bez tog uvjeta, mladi ne bi htjeli ‘kupiti’ novac (prodati dobro) u posljednjem periodu ┼íto zna─Źi da mladi u prethodnom periodu ne bi kupili novac i tako unazad …. novac se nikada ne bi koristio i ne bi imao vrijednost. No to nije dovoljan uvjet. Ako stari posjeduju novac u po─Źetnom periodu, a mladi ne vjeruju┬áda ─çe novac mo─çi iskoristiti u sljede─çem periodu kad ostare, ne─çe nikada ‘kupiti’ novac i on nikada ne─çe imati vrijednost.

Ako pak pretpostavimo da ekonomija traje samo odre─Ĺeni dio vremena dr┼żava mo┼że imati ulogu.┬áU tom slu─Źaju jedan od na─Źina da osiguramo da novac ima pozitivnu vrijednost u posljednjem periodu je┬ápomo─çu┬ánametnutog┬áuvjeta da dr┼żava obvezuje pla─çanje poreza novcem u posljednjem periodu.┬áPo ┼áiki─çevoj teoriji to nametanje porezne obveze bi opet bilo sasvim dovoljno da se novac koristi u trgovini. No, primjetite da je to opet pretpostavljeni, olakotni, ‘uvjet’ (da bi dovr┼íili teoriju i izbjegli neodre─Ĺeni rezultat) a ne kranji rezultat koji ka┼że da vrijednost novca proizlazi iz porezne obveze.

TEORIJA IGARA I VRIJEDNOST NOVCA

Ako stvarno ┼żelimo razumijeti ulogu novca, njegovu vrijednost i nu┼żnost u procesu trgovine, ove teorije nisu zadovoljavaju─çe. Moramo uzeti funkciju novca kao sredstva razmjene ozbiljno. Gornja OLG teorija ili teorije bazirane na proizvoljnim uvjetima koji name─çu ┼żeljeni rezultat, a ignoriraju proces razmjene u ekonomiji, navode nas na pogre┼íno razmi┼íljanje i krive zaklju─Źke. Funkcionalna uloga novca nije jednostavno fiksirana pretpostavkom ve─ç se adaptira promjenama u sustavu trgovine, politici i regulativi.

Proces razmjene u ekonomiji je kompleksniji nego ┼íto se predstavlja u okviru op─çe ravnote┼że. Pun je frikcija koje onemogu─çuju funkcioniranje tr┼żi┼íta. Npr. te┼íko je prona─çi partnera za trgovinu, partner mo┼żda nema dobra koja ┼żelimo, trgova─Źki partneri nisu na istom mjestu u isto vrijeme, partneri su anonimni ┼íto zna─Źi da nemamo nikakve informacije o njima.

Te frikcije┬áu procesu razmjene su kriti─Źno va┼żne za teoriju novca jer daju ulogu novcu, tako da vrijednost i nu┼żnost┬ánovca proizlazi iz samog procesa razmjene, ne proizvoljnim, ad hoc pretpostavkama koje montiraju i prilagode ulogu novca u odre─Ĺeni svjetonazor, kako-bi-htjeli-da-bude okvir.

O procesu razmjene stoga mo┼żemo razmi┼íljati poput igre izme─Ĺu pojedinaca. To zna─Źi, da bi Slavko prilikom trgovine prihvatio neku drugu robu osim one koju ┼żeli za vlastitu konzumaciju – dakle novac – Slavko mora razmisliti o vjerojatnosti da ─çe netko drugi, Janko ili Marko, prihvatiti taj novac od njega.

Kako izgleda proces razmjene? (Ovo je bazirano na Kiyotaki i Wright 1993┬áradu.) Recimo da se dvije osobe sretnu na tr┼żi┼ítu, Zvone i Slavko. Zvone i Slavko ne znaju ni┼íta jedan o drugome, ali Zvone ┼żeli Slavkovo dobro, a recimo da i Slavko ┼żeli dobro koje Zvone ima. Razlika je jedino ┼íto Zvone ┼żeli Slavkovo dobro daleko vi┼íe nego obrnuto. Dakle trgovina je asimetri─Źna.

Recimo tako─Ĺer da je fiat novac jednostavno dio sistema razmjene. Nebitno kako je uveden u ekonomiju – od dr┼żave, dobre vile ili helikopterom. Samo odre─Ĺeni pojedinici imaju novac. Neki drugi, poput Slavka, su proizvo─Ĺa─Źi i ne posjeduju novac, ali zato imaju dobra za konzumaciju.

Odluka proizvo─Ĺa─Źa Slavka da primi novac prilikom razmjene nije trivijalna!
Primjerice, ako se Slavko i Zvone sretnu, oboje su proizvo─Ĺa─Źi i oboje podjednako ┼żele dobro koje drugi posjeduje, tj. postoji obostrano podudaranje ┼żelja (double coincidence of wants) jednostavnom trampom ─çe obaviti trgovinu.

No, ako se Slavko i Zvone sretnu, Zvone ┼żeli Slavkov proizvod a ima samo novac, na Slavku je da odlu─Źi da li ─çe primiti novac ili ne. Jednom kad primi novac, Slavko vi┼íe nema proizvoda ve─ç samo novac. Da li ─çe se sljede─çi put susresti sa nekim proizvo─Ĺa─Źem? Da li ─çe taj proizvo─Ĺa─Ź imati proizvod koji Slavko ┼żeli? Da li ─çe taj proizvo─Ĺa─Ź prihvatiti novac? Dakle, odluka da prihvati novac ovisi o o─Źekivanoj koristi tog novca.

Vi┼íe je mogu─çih ishoda (ravnote┼ża) u ovom procesu trgovine. Trampa je mogu─çi ishod ako niti jedan proizvo─Ĺa─Ź nikada ne prihvati novac. Ako svi proizvo─Ĺa─Źi prihvate novac u razmjenu za vlastiti proizvod novac je vrijedan i monetarna ravnote┼ża prevladava. Ne┼íto izme─Ĺu ta dva kraja je isto mogu─çe, proizvo─Ĺa─Źi ponekad prihvate novac, a ponekad ne.

Vrijednost novca ovisi o o─Źekivanjima sudionika. Potreba za novcem ovdje proizlazi iz odluke proizvo─Ĺa─Źa. Ako svi o─Źekuju da novac ima vrijednost proizvo─Ĺa─Źi ─çe prihvatiti novac. Ako je o─Źekivanje da novac ne─çe biti vrednovan logi─Źno je da ga proizvo─Ĺa─Źi ne─çe prihvatiti. Vjerojatnost da ─çe proizvo─Ĺa─Ź prihvatiti novac raste sa brojem drugih proizvo─Ĺa─Źa koji prihvate novac. Ta komplementarnost izme─Ĺu proizvo─Ĺa─Źa ─Źini novac endogenim, dru┼ítvenim izumom. Dr┼żava i porezi ne postoje i ne trebaju.

Novac je nu┼żan jer je pojedincima bolje u ishodu u kojem se novac koristi nego u trampi, pogotovo ako je obostrano podudaranje ┼żelja vrlo te┼íko za posti─çi i koli─Źina novca u ekonomiji je niska. Dobitak kori┼ítenja novca je u tada u ve─çoj vjerojatnosti ostvarene trgovine.

No, ─Źak i da je svaki susret karakteriziran obostranim podudaranjem ┼żelja i svi se mogu zadovoljiti trampom, novac mo┼że biti i vrijedan i nu┼żan. Ako je dovoljno susreta asimetri─Źno novac ─çe biti bolja opcija za trgovinu od trampe.

Evo mo┼żda najzanimljivije i mo┼żda iznena─Ĺuju─çe posljedice:
što bi se dogodilo da se broj pojedinaca koji imaju novac poveća, npr. rezultat revolucije je da da novac svi imaju? Vjerojatnost trgovine je nula! Previše novca lovi previše proizvoda i trampa postaje bolja opcija za razmjenu.

O novcu mo┼żemo razmi┼íljati i kao sredstvu za transfer dobiti trgovine i zato je za o─Źekivati da ─çe se koristiti, imati vrijednost i biti nu┼żan jer unaprije─Ĺuje trgovinu. Ne zato jer je “dr┼żava” propisala pla─çanje poreza.

———————————————————————————————————

Literatura u kojoj mo┼żete pro─Źitati vi┼íe o teorijama novca i kojom sam se slu┼żio:

Kiyotaki, Wright (1993) –┬áA Search-Theoretic Approach to Monetary Economics

Rupert, Schindler, Shevchenko, Wright (2000) –┬áThe search-theoretic approach to monetary economics: a primer

Shi (2006) –┬áViewpoint: A microfoundation of monetary economics

Oznake: ,
25. kolovoza 2013

Te dosadne krivulje ….

autora/ice cronomy

… a i moralnost je nepotrebna.

SaturdayMorningCereal1

Završetak stripa pogledajte ovdje.

26. srpnja 2013

Perspektive o Prosperitetu

autora/ice cronomy

Kao dodatak ─Źlanku na banka.hr “Za┼íto Hrvatska ne izabere prosperitet?”

Literatura o ekonomiji razvoja koja se bavi jedinstvenim pitanjem za┼íto su neke zemlje bogate, a neke siroma┼íne, divovska je. Ipak knjige o ekonomskom rastu, razvoju i prosperitetu mogu─çe je razdvojiti, grubo re─Źeno, u dvije ‘sorte’.

Prva sorta nastoji prona─çi jedinstveni odgovor, “veliku teoriju”, na pitanja `za┼íto neke ekonomije rastu i prosperiraju, a neke propadaju’ te, `kako premostiti velike razlike izme─Ĺu bogatih i siroma┼ínih zemalja.’

Primjerice, Max Weber je u svom radu Protestantska etika i duh kapitalizma istaknuo da su aspekti kulture (radna etika i ┼ítednja) proiza┼íli iz protestantizma omogu─çile ekonomski uspjeh zapadne i sjeverne Europe. Na sli─Źnom ‘kulturolo┼íkom’ tragu je i David Landes koji u svojoj popularnoj knjizi Bogatstvo i Siroma┼ítvo Naroda isti─Źe da je Europa, misle─çi na zapadnu, jednostavno imala kulturu pogodniju za ekonomski rast. Kina je pak, sa svojim kulturolo┼íkim triumfalizmom i pretpostavljenim stavovima, bila lo┼íe postavljena za ekonomski razvoj. Razlike u kulturi mogu objasniti razlike u prosperitetu. Landes se vra─ça na jo┼í neke determinante o razvoju, poput klima, monopol vode.

Jo┼í malo na tragu kulturolo┼íkih obja┼ínjenja, Gregory Clark u svojoj dvadeset godi┼ínjoj studiji ekonomske povijesti svijeta A Farewell to Alms isti─Źe utjecaj kulturne transformacije na akumulaciju tehni─Źkog (korisnog) znanja i pove─çanu produktivnost kao jednu od glavnih determinanti bogatstva i siroma┼ítva naroda.

Jared Diamond u svojoj ultra popularnoj i Pulitzerom nagra─Ĺenoj knjizi Guns, Germs and Steel (sa manje nego spretnim Hrvatskim naslovom) iznosi tezu da su geografija i biologija glavne determinante prosperiteta i da su upravo one omogu─çile do dan danas prisutnu dominaciju Zapada. Kultura, manje vi┼íe. Guns, Germs and Steel je pretvoren i u dobar dokumentarac.

Nezaobilazni Jeffrey Sachs u Kraj Siroma┼ítva sa svojim pristupom “klini─Źke ekonomije” nastoji precizno diagnosticirati uzroke siroma┼ítva i kako ih ukloniti. Sachs tako─Ĺer smatra da su geografske i klimatske barijere velika prepreka prosperitetu; tropske klime su pogodne za razne bolesti, zemlja je lo┼íije kvalitete, topografija i nedostatak infrastrukture onemogu─çuju pristup svjetskim tr┼żi┼ítima. Recept dr. Sachsa je u ve─çini slu─Źajeva vi┼íe vanjske pomo─çi iz bogatih zemalja, planirana izgradnja klinika, ┼íkola, infrastrukture itd. Jo┼í jedna “velika teorija” siroma┼ítva i kako iz njega iza─çi.

Obja┼ínjenja i knjige bazirane na “velikim teorijama” su odva┼żne, privla─Źne i stoga ┼żilave. Ideja da rast ovisi o kulturi ili geografiji je i dalje vrlo sna┼żna. Ali, sre─ça ne prati hrabre ba┼í uvijek. Lampica u glavi se mora upaliti. Kako se Italija uspijela obogatiti iako nema Protestantsku etiku rada (dapa─Źe)? Kako je Japan postao jedna od najbogatijih zemalja iako osim ┼íto nije Europska zemalja (!), zauzima geografski nezavidan polo┼żaj, ne u┼żiva prirodne resurse na levelu Europe i nije sudjelovao u otkri─çu novog svijeta i njegovoj kolonizaciji? Kako to da je Finska geografija i klima pogodna za rast i prosperitet?

Usprkos razumijevanju i odgovorima koje “velike teorije” nude, silne razlike izme─Ĺu bogatstva naroda ustraju. Vi┼íe od jedne milijarde ljudi u 2010. ┼żivjelo je sa prihodom manjim od $1.25 (PPP) na dan. Nobelovac Douglass North u svojoj knjizi Understanding the Process of Economic Change isti─Źe, opet pomalo odva┼żno, da ne samo da znamo uvjete pogodne za rast, nego i institucije nu┼żne za uspije┼ían rast. Povrh svega, ono tehni─Źko (korisno) znanje koje podi┼że produktivnost i proizvodni potencijal ekonomije i dalje raste. Za┼íto onda neke zemlje jo┼í uvijek ne u┼żivaju u prosperitetu?

SOLOWO IZNENA─ÉENJE

Druga sorta knjiga ne pretendira da ima ispravne odgovore za┼íto su neke zemlje siroma┼íne ili da zna rje┼íenje (panacea) svih pote┼íko─ça ekonomskog rasta, ve─ç pristupa problemu oprezno i sistematski, sa skromnijom namjerom da objasni ono ┼íto mo┼że, otkrije pogre┼íne politike i razlu─Źi kako bi TBF-ovci rekli “┼íta je dobro, a ┼íta nije, ┼íta se smije uvrstiti, a ┼íta ne smije”.

Najnovija prido┼ílica ovoj grupi je ambiciozni rad Darona Acemoglua i Jamesa Robinsona (AR nadalje) Why Nations Fail (2012). Kroz mno┼ítvo povijesnih primjera AR se fokusiraju na politi─Źke i ekonomske institucije kao klju─Ź uspjeha i prosperiteta zemalja. Institucije koje svakako nisu dobre i dovode do lo┼íih ishoda su “ekstraktivne institucije” – dizajnirane od strane elita kako bi za elitu izvla─Źile resurse iz ostatka dru┼ítva. Ekstraktivne politi─Źke i ekonomske institucije sla┼żu se kao sat rukavica na ruku.

Uspje┼íne zemlje definirane su “uklju─Źivim (inkluzivnim) institucijama” – sigurno privatno vlasni┼ítvo, nepristrana vladavina prava, sloboda razmjene, ugovaranja i poduzetni┼ítva i karijere. S obzirom koja od ove dvije vrste institucija postoje u pojedinim zemljama, isti ┼íokovi (npr. otkri─çe novog kontinenta, industrijska revolucija) mogu imati dobre ili lo┼íe ishode.

AR razmatraju teorije razvoja koje su (pre)─Źesto ponu─Ĺene kao obja┼ínjenje za siroma┼ítvo i bogatstvo zemalja. Gore navedene geografija i kultura su diskreditirane kao odlu─Źuju─çi faktori. U Hrvatskoj ─Źesto spominjana teorija da-bar-imamo-bolje-politi─Źare-koji-znaju-┼íto-napraviti tako─Ĺer je odba─Źena. Naginje na teoriju elite koja ima svaki razlog organizirati ekstraktivne politi─Źke i ekonomske institucije za vlastitu korist, na u┼ítrb drugih pojedinaca. Drugim rije─Źima, dobro-znaju-┼íto-rade.

Ovakvo izravno diskreditiranje neuspje┼ínih teorija nije novo. Desetak godina unazad, William Easterly, u vrlo hvaljenoj knjizi The Elusive Quest for Growth (2001), pomno je nanizao sve ozbiljne formule za pretvaranje siroma┼ítva u prosperitet isprobane posljednjih 60tak godina. Sve su na kraju podbacile. Uzmimo primjerice investicije. Dugo vremena za mnoge ekonomiste, razvojne stru─Źnjake i agencije, investicije u pogone, nekretnine i infrastrukturu bile su klju─Ź razvoja i determinanta dugoro─Źne stope rasta. Pod rastom podrazumijevamo pove─çanje BDPa i ┼żivotnog standarda za svakog stanovnika. Upravo na tom tragu su mnogobrojna obja┼ínjenja i pozivi za ve─çom vanjskom nov─Źanom pomo─çi koju zagovara Jeffrey Sachs – vi┼íe novca za vi┼íe investicija. Druga knjigu The White Man’s Burden Easterly je napisao kao kontratezu Sachsovom zagovaranju ve─çe vanjske intervencije i pomo─çi.

I hrvatska Vlada se izgleda okladila na investicije, privatne i javne. Dodu┼íe, u doma─çem slu─Źaju, cilj je kratkoro─Źan oporavak i podizanje stope rasta do sljede─çih izbora. Dugoro─Źna stopa rasta Vladi nije ni u primisli, ┼íto sam poku┼íao, mo┼żda ne sasvim direktno, prodiskutirati u pregledu Pillars of Prosperity na banka.hr.

Ipak, Nobelovac Robert Solow davne 1956. iznena─Ĺuju─çe, ali uvjerljivo zaklju─Źio je da investicije ne mogu biti izvor rasta. Da bi ┼żivotni standard bio ve─çi svatko bi trebao proizvoditi vi┼íe, ┼íto je otprilike definicija produktivnosti. No, sa sve ve─çim investicijama u kapital i tako dodavanjem vi┼íe strojeva na fiksnu koli─Źinu radnika dolazi do padaju─çih prinosa proizvodnje. Jednostavna i o─Źita logika padaju─çih prinosa zna─Źi da bi sa sve vi┼íe investicija po radniku stopa rasta┬á pala na nulu. Solowo iznena─Ĺenje je da stopa rasta na dugi rok ne mo┼że biti odr┼żana samo investicijama u pogone i infrastrukturu, jer ipak u mnogim zemljama promatramo kontinuiranu stopu rasta po stanovniku.

Osim ┼íto diskreditiraju neuspje┼íne teorije i “rje┼íenja” siroma┼ítva, argument knjiga Easterlya i AR je u su┼ítini isti: ispravni poticaji su najva┼żniji. Easterly posve─çuje vi┼íe od polovice knjige da bi ukazao kako rast izostaje kada se zaboravi temeljni ekonomski princip: ljudi reagiraju na poticaje. Prija┼ínje strategije izlaska iz siroma┼ítva nisu uspjele jer nisu vodile ra─Źuna o poticajima koje su davale sudionicima razvoja, kreatorima rasta.

Vratimo se na tren Solowu. Jedini mogu─çi izvor dugoro─Źnog rasta za Solowa je tehnolo┼íki napredak kojim se mogu izbje─çi padaju─çi prihodi. No, ljudi imaju motivaciju usvojiti novu tehnologiju samo kada za to imaju ispravan poticaj, tj. kada znaju da ─çe ima se odricanje od potro┼ínje danas isplatiti u budu─çnosti kroz ve─çi prinos nove tehnologije. U mnogim siroma┼ínim zemljama takvih poticaja, namjerno ili slu─Źajno, nema. Da li namjerno ili slu─Źajno izostaju u Hrvatskoj?

[‘Poticaji’ u ovom kontekstu imaju zna─Źaj engleske rije─Źi ‘incentives’. Ne zna─Źe ne┼íto kao direktni dr┼żavni poticaji poljoprivredi ili industriji, ┼íto bi bile ‘subvencije’. ─îisto da ne bude zabune da zagovaram nekakve rastro┼íne i beskorisne subvencije.]

AR su suglasni sa ovim arugumentom, tako─Ĺer isti─Źu─çi da je prosperitet rezultat ispravnih poticaja. Ali idu korak dalje i komplementiraju taj argument sa teorijom da su poticaji rezultat vrste i kvalitete politi─Źkih i ekonomskih institucija koje zemlja ima. Uklju─Źive institucije poti─Źu pona┼íanje korisno za sve i omogu─çuju pove─çanje vlastitih prihoda, dok ekstraktivne institucije poti─Źu izvla─Źenje resurse iz ostatka dru┼ítva i omogu─çuju boga─çenje ┼ía─Źice (samo)izabranih na u┼ítrb vi┼íeg ekonomskog rasta i standarda svih. Zemlja u kojoj su politi─Źke institucije pod ─Źvrstom kontrolom neke elite, dr┼żava je vi┼íe nego spremna i sposobna “ukrasti” dio proizvodnje, rada i dobiti kroz korupciju i ekstraktivne ekonomske institucije, ┼íto ─çe naravno imati negativan efekt na usvajanje novih tehnologija i tako rast proizvodnog kapaciteta i dohotka.

13. srpnja 2013

Iz Arhiva – ┼ávicarci na Hrvate 2007.

autora/ice cronomy

─îitaju─çi odli─Źan ─Źlanak Milana Deskara-┼ákrbi─ça u Banka Magazinu ne mogu se otrgnuti dojmu da su banke zaslu┼żile izgubiti ovaj spor oko kredita u ‘┼ívicarcima’ i kamatnih stopa itd. Ne jer imam ne┼íto protiv banaka ili njihove prakse ili jer mislim da su namjerno obmanjivale svoje klijente ili u─Źinile ne┼íto “krivo”, ve─ç jednostavo, kako se meni ─Źini, jer se nisu uspjele oduprijeti argumentima na osnovi kojih je┬ásudac Dobroni─ç donjeo nepravomo─çnu presudu. Zbog ┼ílampavosti obrane.

Sudac Dobroni─ç se poziva na studiju MMF-ovih ekonomista iz 1997. o kretanju ┼ívicarskog franka, odbacuje utjecaj financijske krize i recesije u EU i SADu, dr┼żi da je aprecijacija ┼ívicarskog franka bila zadana stvar, zicer, te da je i sama financijska kriza bila predvidljiva, citiraju─çi Krugmana.

Usudio bih se re─çi da uz par dana pripreme jedan dobar prediplomski student ekonomije bi mogao replicirati na neto─Źne navode svih ovih teza i dati protu primjere i argumente. Ta nije ovo prvi slu─Źaj nepredvidljivosti kretanja te─Źaja. Uostalom to je upravo ┼íto je ┼ákrbi─ç i napravio.

No, pitam se da li je ili za┼íto nije do toga do┼ílo u sudnici? Nisam bio u sudnici i slu┼íao sve ove argumente (vjerojatno bi mi pozlilo vrlo brzo) ali pretpostavljam da su neki od ovih argumenata vjerojatno izneseni tokom su─Ĺenja i (mo┼żda) raspravljani. (?) Ako nisu i ako je sudac Dobroni─ç donio presudu ─Źitaju─çi Krugmana i neke mutne i slabo zapa┼żene radove MMF-ovih ekonomista, ─Źemu onda ─Źitavo su─Ĺenje?┬á Zbog povreda Zakona o za┼ítiti potro┼ía─Źa?

Ako se diskutiralo o ovim tezama, pravo pitanje je ┼íto su odvjetnici banaka radili, kako su se pripremali i kako replicirali na ove argumente odvjetnicima udruge Franak, pravnicima koji do ju─Źer, po njihovim rije─Źima, nisu znali da li je krivulja potra┼żnje silazna ili uzlazna. ┼áto su odvjetnici banka radili, s kim su se konzultirali? Zar nemaju te banke neke stru─Źne i obrazovane analiti─Źare i ekonomiste (neke ─Źini mi se sa prili─Źno zvu─Źnim imenima) koji su mogli i trebali pripremiti odgovore tako─Ĺer bazirane na ekonomiji te─Źaja, financijskih kriza i recesija?

Ovako, ispada da je ┼ía─çica ekonomski slabo potkovanih pravnika mahala nekakvim malo ili nimalo relevantnim radom MMF-ovih ekonomista za razdoblje 2007. do danas i zauvijek promjenila hrvatsko bankarstvo, bila presuda pravomo─çna ili ne. Mo┼żda je bilo mogu─çe prona─çi rad – publicirani rad u akademskom ─Źasopisu, ne samo radnu verziju – koji isti─Źe probleme i nemogu─çnost predvi─Ĺanja kretanja te─Źaja, analizira stabilnost eur/chf te─Źaja do izbijanja krize u EU itd.

Ovo je naravno potpuno glupo pitanje, stoga ulovite se za ne┼íto prije nego pro─Źitate ostatak re─Źenice, ali kako to da ti isti┬á ekonomisti koji su “predvidjeli” aprecijaciju franka 1997. nisu predvidjeli krizu i recesiju 2008.? ─îudno kako ta predvi─Ĺanja (ne)funkcioniraju u ekonomiji. Poanta je da ┼íto god se “moglo” predvidjeti o kretanju te─Źaja ili krizi, “moglo” se predvidjeti i ne┼íto drugo. U nekakvim seminarskim dvoranama konstatacija suca Dobroni─ça da je bilo mogu─çe predvidjeti aprecijaciju franka bilo bi do─Źekano sa, ahm, rezervacijom, ali zasigurno i sa protutezom da je franak mogao ostati stabilan ili oslabiti u odnosu na euro zbog ovog ili onog razloga.┬á

Primjerice, ─Źisto da se besramno samopromoviram, Dobroni─ç nije trebao kopati po radu iz 1997. da bi konstatirao da ─çe franak aprecirati, ve─ç je mogao pro─Źitati ┼íto sam napisao na ovom blogu davnog Rujna 2007. o popularnosti kredita u francima ili sa valutnom klauzulom, mogu─çnosti ja─Źanja franka i rasta referentne kamatne stope za franke, te kako “Ne bi bilo iznena─Ĺuju─çe da kamate na kredite s valutnom klauzulom u ┼ávicarskim francima porastu jo┼í jednom do kraja (2007.) godine.

Mogu─çi mehanizam je onda bio ja─Źanje franka zbog podizanja referentne kamatne stope (3-mjese─Źni Libor) ┼ávicarske Narodne Banke “kako bi smanjila raskorak izme─Ĺu kamatnih stopa na ostale valute, poskupila franak i tako u─Źinila carry-trade manje privla─Źnim” (citiram sam sebe ovdje). Zbog toga, “predividio” sam onda da podizanje “┼ívicarske kamatne stope zbog ve─çe inflacije i smanjivanja carry-trade, osjetiti ─çe se i u Hrvatskoj kao i drugim zemljama centralne i isto─Źne Europe.”

No, nisam bio toliko sposoban predvidjeti financijsku i du┼żni─Źku krizu u EU, skandal i krah Libora ili aprecijaciju ┼ívicarskog franka zbog njegove percepcije kao najsigurnije valute. Ipak, u─Źinilo mi se onda da:

Postoji zabrinutost da ┼ípekulacije sa valutama mogu destabilizirati ekonomije isto─Źne Europe u kojima su hipotekarni krediti indeksirani ili denominirani u francima i vrlo popularni. Dok se tipi─Źni investitori na tr┼żi┼íu valuta znaju za┼ítiti od gubitaka u carry-trade spekulacijama i mogu brzo likvidirati svoje pozicije, obi─Źna ku─çanstva nisu u mogu─çnosti to napraviti, a neka nisu ni svijesna u ┼íto se upu┼ítaju. Hipotekarni krediti su uglavnom u doma─çoj valuti, ali indeksirani za franak ili neku drugu valutu. Ako su krediti u ÔÇť┼ívicarcimaÔÇŁ izdani sa plivaju─çom kamatom, porast ┼ávicarskih kamata ─çe pove─çati kamate na postoje─çe kredite. Kad bi vrijednost franka porasla u odnosu na kunu du┼żni─Źko optere─çenje obitelji koja zara─Ĺuje u kunama, a ima zajam u francima, bi se pove─çalo (bilo zbog rasta vrijednosti franka ili nekakve umjetne devalvacije kune).

Kuna je zapravo malo i oja─Źala u odnosu na franka u to vrijeme. No, unato─Ź mojim sposobnostima predvi─Ĺanja ili mo┼żda zbog njih, to nije odvratilo ni moje roditelje od uzimanja kredita sa klauzulom u franku te su i oni potom iskusili neugodnosti vezane za potpuno “predvidljivo” ja─Źanje ┼ívicarskog franka.

Vo’ se ve┼żiva za roge, a ─Źovik za besidu!┬áA ─Źa san ti ja reka 2007. mama? (For┼íi ta poslovica nima veze sa gornjim tekstom, ma mi se iste┼ío pje┼ża.)

25. svibnja 2013

┼átednja, Potro┼ínja, Rast i Trokuti ÔÇô 2. Dio

autora/ice cronomy

Debelo kasnim sa ‘nastavkom’ o pitanju ispravne dr┼żavne politike u recesiji, potro┼ínja ili ┼ítednja?

U prethodnom postu istaknuo sam tri teme. Prvo, ┼íto zna─Źi ispravno u ovom kontekstu je ve─ç samo po sebi problemati─Źno za definirati. Da li je u recesiji ispravna ona politika koja u kratkom roku stabilizira ekonomiju i izvu─çe zemlju iz recesije ili je va┼żnije fiskalnu politiku usmjeriti na dugoro─Źno odr┼żivi ekonomski rast? Mogu─çi je odre─Ĺeni trade-off izme─Ĺu dviju kratkoro─Źnih i dugoro─Źnih ciljeva, ┼íto neke zemlje mogu provesti i podnijeti bolje od drugih.

Drugo, potpuni i zadovoljavaju─çi odgovor te┼íko ─çemo prona─çi usporedbom sa drugim zemljama, osim u iznimnim slu─Źajevima nepokolebljve sli─Źnosti dviju zemalja i seta okolonosti u kojima su se na┼íle. (Kandidati?) Tre─çe, mo┼żda samo pitanje ‘potro┼ínja ili ┼ítednja?’ nije najva┼żnije u datom trenutku ako ekonomski rast izostaje zbog nekih ‘tre─çih’ razloga.

TEORIJE (kao)

U procjeni u─Źinka i ispravnosti javne politike nezamjenjiv alat je ekonomski model pomo─çu kojeg mo┼żemo ilustrirati mogu─çe posljedice odre─Ĺene politike ┼ítednje ili potro┼ínje. Stoga nije na ‘koga’ se moramo ugledati, ve─ç na ‘┼íto?’ Koja teorija, koji model makroekonomij, obja┼ínjava hrvatski poslovni ciklus, njegove uzroke te mogu─çe ishode politika javne ┼ítednje ili potro┼ínje u recesiji? Samo u takvom okviru mo┼żemo uvjerljivo argumentirati ┼íto je vjerojatno ispravno, a ┼íto nije.

No, imaju─çi to pitanje na umu, umjesto da se bacimo na dubinske analize mnogih makroekonomskih teorija i posljedica dr┼żavne potro┼ínje ili ┼ítednje u njima, mo┼żda bi, kao prva aproksimacija, efikasniji put bio prvo upitati se ‘─Źijim’ modelima vjerujemo. Imamo par opcija: akademski ekonomisti, Vlada tj. Ministarstvo Financija, HNB i mo┼żda ekonomisti privatnih banaka. Svi oni koriste odre─Ĺene makroekonomske modele na kojima baziraju svoja predvi─Ĺanja i koje koriste u procjeni nekih politika. Neki su ‘ispravniji’ od drugih.

Ne znam za vas, ali moja refleksna reakcija bila bi na prvo mjesto staviti ono ┼íto HNB govori; ozbiljna, ne-politi─Źka, ne-pristrana institucija kojoj je primarna zada─ça cijenovna i makroekonomska stabilnost. Tako─Ĺer, HNB u┼żiva zna─Źajno povjerenje javnosti; sjetimo se samo koliko su rije─Źi guvernera Rohatinskog odzvanjale u javnosti i povjerenje koje je sam guverner u┼żivao. Ipso facto dobre su ┼íanse da fiskalnu politika koju HNB zagovara, iako na nju ne mo┼że djelovati – a znamo da je to ┼ítednja i smanjenje javnih izdataka – je ona koja ide u smjeru pobolj┼íanja makro stabilnosti. Drugim rje─Źima bit ─çe da modeli i teorije ekonomije kojima se HNB vodi za razumijevanje hrvatske ekonomije ukazuju na javnu ┼ítednju kao onu “ispravnu” politiku u ovom trenutku.

I drugim gore navedenim kandidatima makro stabilnost bi trebala biti primarni cilj. Kao ┼íto HNB provodi monetarnu politiku u korist makro stabilnosti, MiFin bi trebao provoditi fiskalnu politiku sa istim ciljem. Za┼íto onda ne bi vjerovali da je MiFin-ova politika ona ‘ispravna’? MiFin je pod politi─Źkom ingerencijom, a znamo da (hrvatski) politi─Źari vole izmi┼íljati toplu vodu. Iako je dakle Vladi (ovoj, pro┼ílo ili budu─çoj) na─Źelno cilj stabilnost i rast, nema garancije da politi─Źari ne─çe trgovati ekonomski cilj za kratkoro─Źni politi─Źki cilj, npr. pobjedu na izborima. Dakle, bez obzira ┼íto ekonomski modeli govore da je ‘ispravno’, politi─Źki modeli mo┼żda govore da je ne┼íto drugo ‘ispravno’.

Me─Ĺu akademskim ekonomistima, kojima je u na─Źelu prosperitet i makro stabilnost tako─Ĺer cilj, postoje raznolike preporuke o ispravnoj┬á┬ádr┼żavnoj politici u recesiji. Razni (polu) ekonomisti se paradiraju po medijima i ve─ç niz godina koliko ve─ç traje recesija isti─Źu ili potro┼ínju ili ┼ítednju kao jedinu ispravnu politiku. Zbunjuju─çe. Na koje teorije se oni oslanjaju da imaju tako raznolike preporuke? Kako je to uop─çe mogu─çe?

Problem sa modelima i teorijama makroekonomije za procjene fiskalne politike je da ih ima vi┼íe, te da razli─Źiti modeli imaju druga─Źije, ponekad kontradiktorne, preporuke za ulogu dr┼żavne politike u recesiji. Tako─Ĺer, moderna makroekonomija nije se posebno bavila fiskalnom politikom, naglasak je bio na monetarnoj politici. Moderni makro modeli su imali vrlo malo utjecaja za vo─Ĺenje kratkoro─Źne fisklane politike. Stoga, ne iznena─Ĺuje da jedan makroekonomist iz Zagreba, jedan iz Splita i jedan iz Pule imaju druga─Źiju preporuku za Vladu ┼íto je “ispravna” politika u recesiji, pove─çanje dr┼żavna potro┼ínja ili pak ┼ítednja.

Tako ne┼íto sam poku┼íao ilustrirati u onoj ┬áseriji o Vulgarnim Keynezijancima. Stara Keynezijanska garada zagovara pove─çanu dr┼żavnu potro┼ínju kao jedinu ispravnu politiku koja mo┼że stabilizirati ekonomiju i izvu─çi je iz recesije. Takvih Keynezijanaca u Hrvatskoj ekonomskoj misli ne nedostaje. Na drugu ruku, ako ste pro─Źitali cijelu seriju, vidjeli ste da je mogu─çe konstruirati druga─Źiji model – neuspjeh koordinacije – tako─Ĺer oko nekih Keynesovih ideja (npr. animal spirits) i argumentirano do─çi do suprotnog zaklju─Źka: smanjenje dr┼żavne potro┼ínje mo┼że imati stabiliziraju─çi efekt, pobolj┼íati o─Źekivanja kroz smanjenje neizvjesnosti i gurnuti ekonomiju iz lo┼íe ravnote┼że (recesije) u bolju (rast). Takvih Keynezijanaca u Hrvatskoj ekonomskoj misli ima malo.

Koje su implikacije nekih drugih teorija poslovnog ciklusa┬á za dr┼żavnu politiku? Jedan od najmodernijih i najkori┼ítenijih teorija u makroekonomiji je tkv. teorija realnog poslovnog ciklusa, RBC prema engleskom nazivu real business cycle.┬á U toj teoriji – za koju su┬áFinn Kydland i Edward Prescott dobilli Nobelovu – jedan obi─Źan, standardan model ekonomskog rasta podvrgnut je stalnom “bombardiranju” ┼íokovima produktivnosti, tehnologije. Dakle realnim ┼íokovima, ne monetarnim jer je novac neutralan ovdje. ┼áokovi, pozitivni i negativni, za produktivnost ekonomije su izvor i obja┼ínjenje poslovnog ciklusa. Koja je uloga dr┼żavne politike? U osnovnom RBC modelu dr┼żava nema ulogu stabilizacije poslovnog ciklusa. U RBC modelu poslovni ciklusi, periodi recesije i rasta, su optimalni odgovor ekonomije na stalne fluktuacije produktivnosti i stoga dr┼żava jednostavno nema ┼íto stabilizirati nit potro┼ínjom nit ┼ítednjom, niti bi to trebala.

I austrijanci svog konja za utrke imaju (iako malo tko od ‘policymakera’ ja┼íe tog konja). U njihovom modelu poslovnog ciklusa dr┼żavna potro┼ínja i intervencija mo┼że pogor┼íati stanje jer dr┼żava jednostvno ne zna sve mogu─çe posljedice vlastite intervencije. Op─çenito austrijanci smatraju da dr┼żavna (deficitarna) potro┼ínja mo┼że samo pogor┼íati alokaciju investicija i resursa, a taj je efek u recesiji mo┼żda i jo┼í gori. Dakle, RBC i Austrijanci od prve nisu ‘ispravni’ modeli za po─Źeti razmi┼íljati o pitanju potro┼ínje ili ┼ítednje dr┼żave. No, podsje─çam, mo┼żda to nije ni ispravno pitanje.

Nova, moderna verzija Keynezijanske teorije svakako mo┼że poslu┼żiti kao oslonac za dr┼żavni stimulans i pove─çanje dr┼żavne potro┼ínje u recesiji. No, vrijedi napomenuti da je va┼żniji mehanizam za utjecanje na ekonomiju u novoj Keynezijanskoj teoriji kamatna stopa, ne dr┼żavna potro┼ínja. Monetarna politika ima glavnu rije─Ź i tek kada nominalne kamate udare nulu i monetarna politika je tehni─Źki bespomo─çna dr┼żava mo┼że fiskalnom politikom utjecati na ekonomiju. U teoriji. Koplja se lome i dalje. Tematika koja je za Hrvatsku malo bitna sada.

Na kraju, korisnost svih ovih modela – jer svaki ima i svoju kritiku – je u tome koliko dobro su njihova predvi─Ĺanja poravnata sa kretanjima varijabli┬áu stvarnosti, poput investicija, potro┼ínje, zaposlenosti, pla─ça, itd. Pa tako, da si jo┼í malo zakompliciramo ┼żivot, modeli neuspjeha koordinacije i RBC su gotovo identi─Źni u svojoj sposobnosti podudaranja sa stvarnim podacima. No, jedan model ka┼że da dr┼żava nema ulogu stabilizirati ekonomiju ni potro┼ínjom ni ┼ítednjom, dok drugi ka┼że da dr┼żava gotovo pa mora intervenirati fiskalnom politkom kako bi ekonomiju izbacila iz lo┼íe i presumjerila u dobru ravnote┼żu, ina─Źe ┼íansa za pobolj┼íanje ekonomije ostaje neiskori┼ítenom. A crisis is such a terrible thing to waste. Na koji model se osloniti kao osnovu dr┼żavne politike? Koji je model onaj “ispravni” za hrvatskih ve─ç pet godina recesije?

Ispada da se nalazimo u iznimno nezadovoljavaju─çoj situaciji. Ne mo┼żemo se osloniti na ishode i iskustva drugih zemalja.┬á Mo┼żda se ne mo┼żemo ni na vlastita iskustva iz pro┼ílosti jer niti jedna ekonomija u biti nije ista u dvije to─Źke u vremenu. Makroekonomski modeli nam daju mno┼ítvo kontradiktornih savjeta ┼íto ─Źiniti, a ne znamo ni kome, ni ─Źijim modelima vjerovati.

TROKUTI
Mo┼żda pogled iz jednog drugog kuta bi nas mogao izvu─çi iz ove frustriraju─çe situacije i omogu─çio nam tra─Źak nade da nekog korisnog odgovora ipak ima. Kaada pitamo da li je dr┼żavna ┼ítednja ili potro┼ínja ispravna politika u recesiji, u su┼ítini zanima nas kako bi, u odre─Ĺenom vremenu, dr┼żava utjecala na razinu i rast BDPa fiskalnom politikom.

Keynezijanci, stari i novi, vide problem u jazu BDPa (output gap), razlike izme─Ĺu potencijalne i ostvarene razine BDPa koja je manja zbog recesije. Zadatak dr┼żave je da zatvori taj jaz. Oni “znaju” da je BDP (daleko) ispod svoje ‘potencijalne’ razine zbog nedostatka ukupne potra┼żnje, ne zbog mogu─çih raznih neefikasnosti koje sprije─Źavaju da tr┼żi┼íte alocira resurse na najbolji mogu─çi na─Źin i tako podigne BDP. Stoga pove─çana dr┼żavna potro┼ínja, ra─Ĺe nego rezanje poreznih stopa, je ispravna i najbolja politika za zatvoriti taj jaz i iza─çi iz recesije. Jaz BDPa kao rezultat umanjene ukupne potra┼żnje u ekonomiji ponekad se zove i Okunov jaz, po ekonomistu Arthuru Okunu.

Jedna prepreka u tom pristupu je kocept potencijalnog BDPa. ┼áto predstavlja potencijalni BDP? Za Keynezijance je to mjera razine BDPa koji bi mogli dosti─çi sa “ispravnom” fiskalnom i monetarnom politikom. No, prisjetimo se npr. osnovne ideje RBC teorije poslovnog ciklusa: periodi recesije i buma optimalna reakcija ekonomije na stalne fluktuacije produktivnosti; potencijalna razina BDPa je istovjetna sa┬áostvarenom i nema jaza koji bi dr┼żava trebala zatvoriti mjenjanjem svoje potro┼ínje na gore ili dole. Op─çenito, ako nema neefikasnosti u ekonomiji nema potrebe da dr┼żava intervenira da ih ispravi.

No, ako resursi nisu iskori┼íteni na najbolji mogu─çi na─Źin i razne distorzije tr┼żi┼ínog mehanizma (porezi, koluzije, dr┼żavni monopoli, intervencije, itd.)┬á stvaraju alokativnu neefikasnost, kapacitet ekonomije da proizvodi dobra, usluge i stvara nova radna mjesta biti ─çe smanjen. Zna─Źi neefikasnosti koje nastaju kao rezultat lo┼íih mikroekonomskih politika (visoki porezi, birokratske i regulativne prepreke, slaba za┼ítita privatnog vlasni┼ítva i ugovora) tako─Ĺer mogu dovesti do gubitka par postotaka BDPa i smanjenjem produktivnosti ozbiljno naru┼íiti dugoro─Źni ekonomski rast. Gubitak blagostanja zbog raznih mikro distorzija, alokativnih neefikasnosti i intervencija dr┼żave u kompetitivno tr┼żi┼íte mjerimo┬á Harbergerovim trokutom, prema Arnoldu Harbergeru.

U prisutstvu takvih neefikasnosti uloga dr┼żava je da ih ispravi, pogotovo ako je sama kreirala neefikasnosti i distorzije u alokaciji resursa svojim lo┼íim mikroekonomskim politikama. Primjerice, znamo da porezi i subvencije uvode distrozije u funkcioniranje tr┼żi┼íta. Upravo je jedna od glavnih funkcija Harbergerovih trokuta mjeriti gubitka blagostanja zbog poreza i subvencija. Stoga, tijekom poslovnog ciklusa ispravno je da dr┼żava izgladi distorzije koje nastaju zbog poreza. Ako se porezi dr┼że konstantnim, kako bi se umanjile neefikasnosti zbog u─Źestalih promjena, dr┼żava dopu┼íta da porezni prihodi porastu (padnu) u dobrim godinama (u recesiji). Ako se pak mjenjaju, bile bi ni┼że u recesiji a vi┼íe u bumu. Taj neki oblik kontracikli─Źne politike ipak nije usmjeren na stabiliziranje BDPa nego na smanjenje porezne distorzije tijekom ─Źitavog poslovnog ciklusa.

Tako─Ĺer, distorzije i gubici blagostanja nastaju zbog (dr┼żavnih) industrijskih monopola. Sam Harberger je poku┼íao izmjeriti te gubitke zbog monopola.

Keynezijanci ne daju Harbergerovim trokutima veliku va┼żnosti. Kako bi Krugman rekao makro pobje─Ĺuje mikro; gubitak blagostanja i zaposlenosti je daleko ve─çi zbog pada potra┼żnje i ostvarenog BDPa ispod ‘potencijalnog’ nego zbog nekakvih mikroekonomskih neefikasnosti. Poznata je izreka Jamesa Tobina da je potrebno puno Harbergerovih trokuta da bi ispunili jedan Okunov jaz. Zato njihov naglasak na jazu BDPa i njegovom zatvaranju pove─çanjem potra┼żnje – tro┼íite, tro┼íite, tro┼íite! –┬á bez obzira na prisutne ekonomske neefikasnosti u alokaciji resursa.

No ako razmi┼íljamo o padu BDPa i ekonomskoj stagnaciji kao rezultatu pada kapaciteta ekonomije, padu produktivnosti i prisutstvu raznih neefikasnosti, ispravna politika dr┼żave nije da ┼ítedi ili tro┼íi kako bi smanjili nekakav jaz outputa mikromenad┼żmentom potra┼żnje, ve─ç da eliminira distorzije i unaprijedi alokaciju resursa u svoje najproduktivnije svrhe.┬á

Visoki porezi, visoke subvencije gubita┼íima i dr┼żavni monpoli dio su hrvatske ekonomske stvarnosti ve─ç godinama. Te neefikasnosti su vrlo va┼żan dio pri─Źe o ispravnoj fiskalnoj politici u recesiji, ali i tijekom ─Źitavog poslovnog ciklusa. Rekao bi da su Harbergerovi trokuti u Hrvatskoj veliki i mo┼żda ih ne treba puno da bi ispunili jaz izme─Ĺu sada┼ínje razine BDPa i neke mogu─çe bez tih neefikasnosti.

Od 2000. do danas u Hrvatskoj je do┼ílo do zna─Źajne realokacije resursa u zastarijele, nekonkurentne industrije poput brodogradnje, tekstila, prometa, u ‘industriju’ nekretnina, sve dok je javni sektor bujao bez mo┼żda ikakvog pobolj┼íanja vlasitite produktivnosti i upitne koristi za privatni sektor. Posljedice tih neefikasnosti su katastrofalne.┬áVrijedi se sjetiti da je Domovinski rat trajao pet godina. Nakon pet godina recesije, mogu─çe i jo┼í koje, mo┼żda mo┼żemo po─Źeti govoriti o (jo┼í jednoj?) izgubljenoj generaciji.

Razmi┼íljati o ┼ítednji ili potro┼ínji dr┼żave u recesiji mo┼żda u na─Źelu nije korisno ako nas postavi na put u kojem ┼ítednja ili potro┼ínja postanu same sebi svrhom. Slabo promi┼íljeno rezanje i otpu┼ítanje dok se istovremeno uglavnom ignoriraju alokativne neefikasnosti i pogre┼íne mikroekonomske politike ne donosi mnogo pobolj┼íanja u trenutnu situaciju ve─ç samo kupuje transcendentalan rejting i privid stabilnosti. (No, izgleda da ni to nije uspijelo.)


21. svibnja 2013

U me─Ĺuvremenu, u Hramu Sindikata, Hrvatska je zavr┼íila u kavezu

autora/ice cronomy

Sindikati javnih namje┼ítenika najavljuju ┼ítrajk. Blokirati ─çe cijelu Hrvatsku. Cik pred sezonu. Prigodni video. (P.S. Mo┼żda malkice pretjerujem.)

20. travnja 2013

Crveni karton za Austerity ekipu? (nabacano)

autora/ice cronomy

Pretpostaviti ─çu da ste u posljednjih par dana upoznali sa dramom oko Reinhart-Rogoff (RR) rada u kojem je, nehotice, napravljena excel pogre┼íka u procjeni stope rasta BDPa. RR su ranije procjenili da┬á kada javni dug naraste na odre─Ĺenu granicu (“treshold”) od 90% BDPa, ekonomski rast znatno uspori. Rezultat je ispao pogre┼ían jer su RR napravili excel gre┼íku. Tri ekonomista sa UMass su analizirali njihove izra─Źune i ukazali na gre┼íku i jo┼í par upitnih stvari. RR su odgovorili isti dan.

Mediji i twitter su prili─Źno dobro eksplodirali nakon toga. Ljudi su se nasla─Ĺivali i jo┼í pumpaju diskusiju. Postaje nemogu─çe pratiti svu sili komentara. Dobar sa┼żetak ovdje. Rogoff je faca u makroekonomiji. Velika faca. Osim ┼íto je profesor na Harvardu, biv┼íi je glavni ekonomist MMFa. Otvoreno se usprotivio Stiglitzu. No, ┼íto to zna─Źi za Hrvatsku? Neke lekcije postoje, sigurni, ali mislim da ne mijenja puno za Hrvatsku fisklanu politiku u osnovi. Evo par nabacanih misli.

Koliko je procjena slu─Źajna pogre┼íka, a koliko ‘endogena’ zbog samog izbora excela kao softwarea za analizu je zasebna tema za diskusiju.
Dobra lekcija, pogotovo za studente ekonomije, je ne koristite i ne oslanjajte se na excel i mehanizme “povla─çenja” kockica ili ─Ź┬Źega ve─ç┬á u nekim mo┼żda va┼żnijim istra┼żvanjima i analizi podataka. Mislim da ne mogu zamisliti gori software, koji podi┼że vjerojatnost tehni─Źke pogre┼íke u takvim analizama od excela. Mo┼żda samo moje pristrano mi┼íljenje, a mo┼żda ipak postoje daleko bolje i sigurnije alternative.

No, kako bilo, ─Ź┬Źitava drama koja se razvila u zadnjih par dana je zapravo malo bezvezna.
Neki ekonomisti drame. Odre─Ĺeni komentatori, koji ne skrivaju svoju pristranost, do┼íli su na svoj “znao-sam-da-┼ítednja-nevalja” moment, iako rad o tome ne govori direktno. Za njih je fiskalni stimulans (potro┼ínja) i dalje imperativ. Drugi pak, sa suprotnog kraja ideolo┼íkog spektra, hrabro i dalje pile jedno te isto, ┼ítednja, ┼ítednja.

Koliko toga ima koristi za ozbiljniju analizu i politiku u zemljama kao Hrvatska koje nisu dio kluba razvijenih zemalja u kojima se ove diskusije vode? Ameri komentiraju sa svojeg pogleda, gledaju─çi svoj interes i svoju fiskalnu politiku. Malo ih zanima ┼íto RR istra┼żivanje u svojoj sr┼żi zna─ç┬Źi za fisklanu politiku zemalja poput Hrvatske. A zna─Źi da su javni dug (unutarnji i vanjski) va┼żno ograni─Źenje.

Koliko sam vidio, u ─Źitavoj drami naj┼żustriju diskusiju vode uglavnom medijski komentatori, pristrani analiti─Źari iz raznih think-tankova, politikanti. Njihov je primarni interes ┼íto ovo zna─Źi za politiku ┼ítednje ili potro┼ínje, deficita i javnog duga. Me─Ĺu tim diskusijama ne─çemo prona─çi odgovor na neka osnovna pitanja, pogotovo ne o uzro─Źno-posljedi─Źnoj vezi izme─Ĺu ekonomskog rasta i javnog duga.

Te rasprave su politi─Źke naravi, nabijene emocijama, u kojima diskutanti imaju predodre─Ĺna mi┼íljenja ┼íto mora biti ispravan odgovor, ne nu┼żno koji on jest┬á i koji je stvarni smjer uzro─Źne veze izme─Ĺu rasta i javnog duga. Ve─çi naglasak na normativna, manji na pozitivna pitanja.

Na drugu ruku, ozbiljnije (akademske) ekonomiste isto zanimaju poante rada, ali na manje emocionalno nabijenom levelu. Par blogera ekonomista za koje sam o─Źekivao da ─çe komentirati jo┼í nisu. Akademike zanima istra┼żiva─Źka vrijednost i metodologija ovog rada. (U ovom slu─Źaju je jednostavna, ┼íto je mo┼żda i problem rada.) Akademska rasprava je bitna u rezoluciji ovakvih pitanja, no mislim da toga jo┼í nije do┼ílo. Komentatori koriste radove poput RR kao oru┼żje, akademici kao osnove za diskusiju, raspravu.

Da, excel pogre┼íka je vrlo(!) nesretna stvar za RR. Neupitna je, ali je i manje bitna. Mo┼żda dovodi u pitanje mnoge druge njihove brojke prezentirane u radovima. Druge dvije zamjerke koje rad troje ekonomista sa UMass ima su diskutabilne.

Da li visok javni dug usporava ekonomski rast? Mo┼żda ekonomski rast usporava pod teretom javnog duga. Mo┼żda javni dug raste br┼że zbog sporijeg ekonomskog rasta (BDP je nazivnik u javnom dugu). A mo┼żda ┼ítednja u situaciji visokog javnog duga usporava ekonomski rast.

Sve te i jo┼í par veza bi trebalo analizirati i isklju─Źiti kako bi do┼íli do one ispravne. Iznimno te┼żak zadatak. Uzro─Źno-posljedi─Źnu vezu je vrlo te┼íko prona─çi i potvrditi u ve─çini slu─Źajeva.┬á Istra┼żivanja jednostavno nisu uvjerljiva po tom pitanju. Mo┼żda u vezi javnog duga i ekonomskog rasta uzro─Źnost mo┼że i─çi u oba smjera u razli─Źitim vremenima.

RR nikada ne tvrde u svom radu uzro─Źnost, ve─ç ukazuju na zanimljivu asocijaciji dviju varijabli. Rad ne bi bio objavljen ina─Źe. No, u nekim medijskim istupima RR su bili mo┼żda manje-nego-izravni da se radi o korelaciji, a ne uzro─Ź┬Źnosti. I to je na┼żalost, jer znaju bolje.

Da li je visok javni dug problem ili ne? Vjerojatno ovisi od zemlje do zemlje. Da, to je nezadovoljavaju─çi odgovor, ali je instruktivan. Koliko povjerenja mo┼żemo imati da procjena jednog broja vrijedi, manje-vi┼íe, za desetke zemalja u uzroku? Radi se o prosje─Źnoj stopi ekonomskog rasta. Koliko pouzdanja imamo da je taj broj ispravan za Hrvatsku koja nije u uzorku┬áanaliziranih zemalja? Koliko je ta procjena ─Źvrsta, precizna, zna─Źajna? Prepirati se oko preciznosti procjene jedne ili dvije brojke u makroekonomskom radu┬áili ekonometrijskih analizama op─ç┬Źenito je bezvezno. Uvijek se radi samo o procjenama.

Sli─Źno, procjene plafona javnog duga iznad kojeg ekonomski rast definitivno usporava je nezahvalna vje┼żba. Ne zaboravimo da se radi o mnogim razli─Źitim zemljama. Analiziramo zemlje koje se razlikuju po mnogim faktorima rasta, ne samo javnog duga. Zemlje sa istom raznom javnog duga mogu imati razli─Źita iskustva rasta. Ne zaboravimo, na kraju dana rast ovisi o produktivnosti.

U svakom slu─Źaju, RR nikada nije bio jedini va┼żan i pravi razlog za┼íto i da li bi dr┼żavnu potro┼ínju trebalo rezati ili ne. Mo┼żda i va┼żnije od same visine javnog duga je pitanje na ┼íto, kako i koliko dr┼żava direktno tro┼íi i koliko dr┼żavna potro┼ínja za dobra i usluge unosi neefikasnosti u ekonomiju i umanjuje produktivnost privatnog sektora? Mo┼żda je lak┼íe identificirati te uzro─Źne veze.

%d blogeri kao ovaj: