Svakako (!) pročitajte razgovor sa Ante Čičin Šainom u Magazinu Jutarnjeg Lista. Dodatno komentirati njegove odgovore i objašnjenja sa moje strane je suvišno. Nije potrebno ni dodatno objašnjavati radi boljeg razumjevanja, sve je jasno i očito. Ekonomski problemi u Hrvatskoj nisu ni polovica onih koje svakodnevni komentatori i uglavnom populisti iznose. Stvarni problemi jesu nedostatak kvalificirane, obrazovane radne snage, regionalna nejednakost u stupnju razvijenosti i demografsko stanje te budućnost zemlje, a ne sama nezaposlenost per se ili nekakva porezna nejednakost koju se gura u izborne debate.
MMF & Hrvatska
Rad MMF-ovih ekonomista o regiji Jugoistočne Europe (JIE ili SEE) možete pronaći ovdje, na MMFovim stranicama, a PDF skinuti direktno sa ovog linka. Kao što ste mogli jučer pročitati u Jutarnjem, ovo nije službeni MMFov dokument koji nužno predstavlja njihov pogled. Da je ovo službeni pogled MMFa, dotična institucija ne bi zatvarala urede u Hrvatskoj, već bi nam puhala za vrat i vršila daljnje konzultacije kao što još obavlja u Bugarskoj i Rumunjskoj. Nedavno izašao World Economic Outlook je službeno mišljenje IMFa i ja sam pisao o tom pogledu za našu regiju. “Radni papir” 07/236 – “Ranjivosti Jugoistočne Europe-Koliko Razloga za Brigu?” predstavlja pogled na stanje 5 ekonomista fonda, istraživanje je u tijeku i cilj mu je informirati predstavnike, ekonomiste i ostale (političare u izbornoj kampanji??) u dotičnim zemljama kao i potaknuti daljnu debatu. Rad ne predstavlja neke silne novosti koje konkretno HNB nije svjestan. Tim rečeno, problemi nisu izmišljeni i manje zabrinjavajući zbog toga.
Program ili Pamflet?
Pročitajte današnji članak u Magazinu (Jutarnji List) o ekonomskim programima koje HDZ i SDP nude. Gosp. Butković pokušava na jedan svježi i pohvalni način raspravljati o strankama i izborima, tako da skrene našu pažnju na gospodarske programe HDZa i SDPa, umjesto otrcanih prepucavanja i međusobnog vrijeđanja čime i jedna i druga stanka čine i smatraju glasače maloumnim . (Još jedan razloga zašto ni jedna neće dobiti moj glas) Nažalost, problem je odmah vidljiv. HDZ još uvijek nije objavio svoj ekonomski program za javnost. Navodno hoće 3.11., a do onda možemo smatrati Strateški Okvir za Razvoj njihovim programom. HNS je objavio svoj, iako malo šturasti, ali puno konkretniji i javnosti objašnjavajući od SDPovog “programa”.
O porezima i skakanju u usta
Jedan veliki cirkus se radi oko prodaje dionica HTa građanima Hrvatske, kao i oko novih SDPovih poreza, konkretno oko ovog na kapitalnu dobit “šire se laži,” kako je sve to objasnio gosp. Milanović. Meni je jasno da su izbori i da se mora napadati i sa boka i sa centra, ali kad bi bar to bili konkretni, snažni napadi, sa činjenicama i objašnjenjima čvrsto na zemlji. Ali nisu. U ovoj kao i u prošlim kampanjama parole u vezi ekonomije su i dalje populističke, usmjerene na paljenje javnog mišljenja, umjesto na njegovo direktno oblikovanje. Prije je HDZ obećavao brda i doline koje je Sanader znao da ne može ispuniti. SDP sa svoja dva kormilara sada rad istu stvar. Nekako me još vuće da to možda nije “baš tako”, ali što više slušam što i kako pričaju ipak mislim da “je tako.” Ne bi mene toliko smetalo da SDP pobjedi, već me smeta da se u Hrvatskoj dobiva glas zbog populističkih parola i objašnjenja koja će vrlo brzo lupit u zid, za koje i sami političati znaju da su nerelane ali kad si već dobio fotelje onda je manje bitno. HDZ je pobjedio 2003. tako, SDP će možda sada.
Zabune oko rasta i socijale
Prošle Subote u Jutarnjem se pojavio razgovor sa sociologom Paul Stubbs-om, o socijali i njenoj važnosti. (Svakako pročitajte)
Njegovi odgovori oko socijale u Hrvatskoj su manje više razumljivi, a dobrim djelom i točni. Ali zadnja dva odgovora oko ekonomskog
rasta su u krajnju ruku čudna. Čudno je da je kritičan oko potrebe i važnosti ekonomskog rasta. Ne bi htio zvučati optužujuće, napadajuće i sigurno ne smatram da gosp. Stubbs ne zna, ali to neće umanjiti moju kritiku njegovog “otpisivanja” ekonomskog rasta relativno socijalnoj politici. Razumljivo je da svatko vuće vodu na svoj mlin, ali neke osnove se trebaju razumijeti i ne skrivati. Gosp. Stubbs to vjerojatno i zna, ali šira javnost možda ne i zato je relativno problematično isticanje da je opsesija rastom “nelogična.” Mrak je ispravno primjetio da rasprave u javnosti oko važnosti ekonomskih zauzimaju slabu poziciju nasuprot socijalnim, političkim temama.
Zemlja nije ravna, ali Istok jest
Možda Thomas Friedman, poznati kolumnist New York Times-a, misli da je Zemlja (svijet) ravna, ali ja sam još uvijek konzervativan po tom stavu pa mislim da ipak nije. Ali da zemlja postaje ravnija, to izgleda stvarno jest realnost i to jedna po jedna svjetska regija. Za sada vodi Istočna Europa, Nova Europa. Taman sam sjeo da pregledam malo po današnjem Wall Street Journalu i naravno prva stranica koju uvijek pregledam je Opinion, tj. editorials. Obrada vijesti ma koliko kvalitetna bila (vjerojatno najbolja u svijetu) će tamo biti i sutra, a razna mišljenja, stavovi i ekspertna izlaganja koja se pojave na Opinion stranici imaju trajniju i važniju vrijednost pa me ipak više zanimaju odmah. I vidim danas da je Istok ravan po urednicima WSJ. Naravno, radi se o ravnom porezu ili na “hrvatskom” flat tax.
Linkovi zapeli mi za oko
Nisam danas imao vremena za jedan duži post, zato par linkova koji su mi danas zapeli za oko. Uglavnom dosta je osvrta na proračun, i biti u istom ili sličnom smislu u kojem sam i ja pisao. Jučerašnji komentar Igora Vukića iz Poslovnog je dobar osvrt na izborni proračun, koji je bio neizbježan. Primjetite na kraju članka Lovrinčevićem komentar kako “i dalje treba demontirati državni kompleks u privredi.” Nažalost to ovakav tip proračuna to ne čini, jer se samo hrane one grupe koje će sljedeće godine tražiti istu a vjerojatno i veću svotu iz proračuna. I tako smo uvijek u istoj spirali. No, ni sa SDPom neće biti puno drugačije.
Socijalistički proračun Sanadera
Tupa HDZova ekonomska politika je, zahvaljujući uglavnom većim uvozom od izvoza zbog povećanje potrošnje ljudi, nakupila višak prihoda u proračunu od čak 2,5 milijardi KN u prvih šest mjeseci, što bi do kraja godine onda, uz pretpostavku sličnih ekonomskih pokazatelja, donijelo 5 milijardi. I naravno sada će ih i utrošiti na potrošačke, socijalne programe koji će samo progutati novac, umjesto pametno i nužno iskoristiti za reforme. Kao prvo i najvažnije Sanaderu smanjiti će se deficit (1,1 milijarda) i krpati zdravstvo (1,7 milijardi). Kao da je novac problem zdravstva, a ne krivo alociranje resursa koje će i dalje stvarati sve veće gubitke u zdravstvu.
Fiskalna politika i rast
Evo, malo ozbiljniji i valjda stručniji post. Ali samo malo, da se ne bude suhoparno. Isto tako kraći, namjenjen onim znatiželjnijima. Najme, neki dan sam nabasao među papirima na 5 iskopiranih stranica (ne znam zašto nemam ostale stranice, čudno) studije prof. William Easterly i prof. Sergio Rebelo “Fiskalna politika i ekonomski rast” (sve na engleskom je moj prijevod). Oba prof. su visoko respektabili stručnjaci, Easterly kao ekonomist za razvoj i siromaštvo sa NYU-a, a Rebelo za financije sa elitnog Northwestern University. Studiju i info o njoj možete pronaći ovdje u pdf formatu te pročitati kratki sažetak koji ću ja prenjeti ispod.
Bravo Šuker
Da da, dobro sam napisao naslov. Iako nisam Ivanov fan, a nisam ni prijašnjeg ministra financija, jer ni jedan nema vizije reforme fiskalne politike, ima za razliku od drugih političara malo zdravije pameti i računice. Na kraju krajeva, ipak je računovođa. Znam da bi se moglo dići drvlje i kamenje na mene (pogotovo od mraka 😉 ), pa ne želim se zanositi pohvalama, ali pohvaliti ću malo nastup na Otvorenom u Utorak. S obzirom koliko mu je bilo dopušteno za reći od strane “voditelja” Severa, Šuker je pravilno konstatirao neke, nazovimo ih ekonomske realnosti, koje političari često ili zaobilaze ili ne znaju. Primjerice, simplistička riješenja za mirovinski sustav koja predlažu određeni političari; “postoji 8 milijardi KN neubranog poreza” ili “udvostručit ćemo rast BDP” čime se trsi Jurčić, baš kao da je stvar dogovora između par visoko pozicioniranih sabornika i ministara ili onim all-time-favorite “obećanjima kako će država povećati potrošnju već u prvo mandatu” i na taj način riješiti problem(e)…..kao.