Trebao bi se i ja javiti malo o ishodu izbora. No, sve rasprave sada se vode oko nominalnih ishoda, tj. koliko sigurnih mjesta tko ima i koliko može dobiti koaliranjem, a ja nisam politički komentator pa me ovakve rasprave zanimaju samo kao vijesti. Ono što mene zanima jest realni ishod izbora, tj. da li će se išta promjeniti, principijelno u ekonomskoj politici kao osnovi svih drugih programa i ideja. Tek kad netko dobije mandat od Predsjednika dolazi do mog pravog interesa. Možda je to retoričko pitanje za većinu koja, ukoliko HDZ opet osnuje vlast ne vidi nikakvu mogućnost ili razloga za promjenu. No, imajte na umu da su protekle 4 godine išle manje više “ko po loju” u ekonomiji. Nezaposlenost je padala, inflacija je bila niska, ekonomija je rasla i u zadnjoj godini čak više od potencijala, rast poreznih prihoda je shodno tome bio veći i proračunski deficit je smanjen i na putu svođenja na nulu. Svjetske kamatne stope su bile na povijesno niskim razinama. Rast vanjske zaduženosti je usporen, a i izvoz je nešto sitno ubrzao (iako je jaz veći i potencijali su neiskorišteni). Financijsko tržište se razvijalo (dionice su rasle) i postiglo neke levele gdje je osjetljivo na izbornu kampanju i reagira na moguću promjenu vlasti. I realne plaće su nešto rasle, iako mislim da službeni podaci ne pokazuju pravo stanje. Plaće u sivoj ekonomiji su rasle brže od službenih podataka. Sve u svemu, Hrvatskoj je ekonomski išlo dobro, (ali moglo je i bolje, i ne znači da nema problema) a kako i nebi kad je i ostatku svijeta. No, sada dolazi do obrnutog slučaja.
Prava Oda Pravom Liberalu
Vodpod videos no longer available.
Još jedan video povodom obljetnice smrti Milton Friedmana. Najjednostavnije, sve se svodi na izbor je pravi put i neka tržište stvara pravila, ne država. S državom za kormilom ekonomske slobode izbora jednostavno gube, nekad direktno, što ljudi vide i osjećaju, a nekad indirektno, suptilno, čega nismo svjesni dok nas ne ošteti.
Nekima se neće svidjeti oda o “korporaciji” jer su zaljubljeni u radikalnu NK. (Samo spominjanje nje u blizini Miltona mi stvara mučninu.) No takav stav proizlazi zbog nerazumjevanja i arbitralnih, zakonskih određivanja što je korporacija. Stav da su korporacije loše, a država moralno superiorna, je većinom europski stav, pošto u europskom kapitalizu, a i u Japanu, u ekonomskoj aktivnosti dominiraju velike korporacije. Ti “vrli” nacionalni šampioni u samom vlasništvu države ili pod raznim zaštitama države od konkurencije i stranih kompanija zbog argumenta “obiteljskog srebra”, koji je prelevantan i u Hrvatskoj. To “obiteljsko srebro” dosta puta uključuje oronule, gubitaške kompanije, pa ne vidim, kao i mnogi drugi, zašto srebro. Politički argument, nikako ekonomski. U američkom, ili šire anglo-saxonskom, svijetu, a odnedavno i u Kini, veću ulogu u ekonomskoj aktivnosti igra poduzetnički kapitalizam sa malim, privatnim, obiteljskim, fleksibilnim i inovativnim kompanijama. Ili pak javnim, dioničarskim, vlasništvo. Korporacija tu može imati i 20 ljudi, ne nužno 100,000, i zvati se Bepo Inc. S tim na umu, ima smisla da korporacija jest bolji put jer predstavlja slobodni poduzetnički duh.
Podijeli - Share this
Dvije hrvatske strasti zajedno?
Krenuo sam pisati jedan duži post, ali mi je upalo u oko nešto drugo. Tako da će taj post biti za sutra a sada samo ukratko. Uostalom, vjerojatno vam je dosta kampanje. Ja sam je službeno prestao pratiti kad se duh Miloševića pojavio. Za ne povjerovati.
Vidim priča na Jutarnjem da su dva Splićana, između mnogih ostalih, postali djelomični vlasnici jednog engleskog kluba, Ebbsfleet United. Klub je kupila/preuzela grupa navijača sa website myfootballclub.com. Zakonski, taj website je kupio Ebbsfleet, no novac koji stoji iza website je novac navijača. Ideja je odlična i za jednu Englesku koja je navikla na privatno vlasništvo i jasno definirane vlasničko-menađerske odnose i sponzorstva. A tek za Hrvatske klubove!, gdje su i oni bolji nejasnog statusa što se tiče financija (i privatnog, i državnog, tj. poreznog novca) i vlasništva pa se tako na kraju podvrgavaju političkim manupulacijama gradskih oca.
Podijeli - Share this
Bloomberg o brodogradnji u Hrvata (između ostalog)
Baš čitam kroz posljednji Progress Report Europske komisije za Hrvatsku, posebno za koje sektore se najviše prigovara. Brodogradilišta, kao ključni stavak za ulazak u EU, i industrija čelika tu prednjače. Nekog napretka ima, ali, po meni to je mizerni pomak, a i Izvještaj kaže da, iako implementacija Sporazuma o Stabilizaciji i Pridruživanju teče bez velikih poteškoća, “glavni izuzeci su nastavak ne udovoljavanja odrednicama o državnoj pomoći, konkretnije potrebe za predstavljanjem prihvatljivog plana restrukturiranja u sektoru brodogradnje i čelika.” Čisto kao mala podsjetka onima koji misle nastaviti subvencirati i sanirati brodogradnju poreznim novcem i koji obećavaju nastavak iste politike, da je ona zapravo kršenje pravila EU i ugrožavaju ulazak u EU. Osim toga, čine smanjenje državne potrošnje sve težim što se duže čeka i tokom kampanje daju neodrživa obećanja.
Da ja sad ne dužim o tome, evo odličnog članka o Izvješću iz Bloomberga.
Podijeli - Share this
Bolji od drugih. Točka.
Svakako (!) pročitajte razgovor sa Ante Čičin Šainom u Magazinu Jutarnjeg Lista. Dodatno komentirati njegove odgovore i objašnjenja sa moje strane je suvišno. Nije potrebno ni dodatno objašnjavati radi boljeg razumjevanja, sve je jasno i očito. Ekonomski problemi u Hrvatskoj nisu ni polovica onih koje svakodnevni komentatori i uglavnom populisti iznose. Stvarni problemi jesu nedostatak kvalificirane, obrazovane radne snage, regionalna nejednakost u stupnju razvijenosti i demografsko stanje te budućnost zemlje, a ne sama nezaposlenost per se ili nekakva porezna nejednakost koju se gura u izborne debate.
Podijeli - Share this
Bolji smo od Amera, ali su Oman i Tunis ispred nas
Vidim Fed vas baš i ne zanima, onda neću pisati o tome (šteta). Nego, mogli ste prije koji dan pročitati novo izvješće o Globalnoj Konkurentnosti, u izradnji World Economic Foruma. Bolji pregled sa par grafova možete pregledati u članku iz Poslovnog. Izvještaj se sastoji od više indexa, (12 stupova) a rezultati se onda objedinjavanju u jedan Index Globalne Konkurentnosti. Ukratko, došlo je to promjene metodologije, Hrvatska je 57. od 131, prošle godine bi bila 59. po ovoj metodologiji. Ameri su prvi ovdje, kao što bi bili i prošle godine. Kako smo onda bolji od njih?
Podijeli - Share this
MMF & Hrvatska
Rad MMF-ovih ekonomista o regiji Jugoistočne Europe (JIE ili SEE) možete pronaći ovdje, na MMFovim stranicama, a PDF skinuti direktno sa ovog linka. Kao što ste mogli jučer pročitati u Jutarnjem, ovo nije službeni MMFov dokument koji nužno predstavlja njihov pogled. Da je ovo službeni pogled MMFa, dotična institucija ne bi zatvarala urede u Hrvatskoj, već bi nam puhala za vrat i vršila daljnje konzultacije kao što još obavlja u Bugarskoj i Rumunjskoj. Nedavno izašao World Economic Outlook je službeno mišljenje IMFa i ja sam pisao o tom pogledu za našu regiju. “Radni papir” 07/236 – “Ranjivosti Jugoistočne Europe-Koliko Razloga za Brigu?” predstavlja pogled na stanje 5 ekonomista fonda, istraživanje je u tijeku i cilj mu je informirati predstavnike, ekonomiste i ostale (političare u izbornoj kampanji??) u dotičnim zemljama kao i potaknuti daljnu debatu. Rad ne predstavlja neke silne novosti koje konkretno HNB nije svjestan. Tim rečeno, problemi nisu izmišljeni i manje zabrinjavajući zbog toga.
Podijeli - Share this
Otvoreno u Utorak 23.10.
Nadam se da ste gledali sinoćnje Otvoreno, kao i ono u Ponedjeljak. Kad god pišem na blogu postoji oportunitetni trošak: ili ću komentirati sinoćnje Otvoreno sa ekonomskim stručnjacima (neki više, neki manje) ili ću pisati o radu MMFovih ekonomista za našu regije (nije službeni stav MMFa, to je bitno). Prvo o zanimljivom Otvorenom, a ja se nadam (preko)sutra o radu. Do onda pročitajte šturo izvješće u Večernjem (via Banka Magazin) malo bolje u Jutarnjem. Gosti Otvorenog bili Đuro Njavro, Đuro Popijač, Darko Vuković i Slavko Kulić. Ne znam zašto su Kulića zvali, moglo se nekog mnogo kompetentnijeg zvati iz Ekonomskog Instituta, nego sociologa/pravnika. Željka Lovrinčevića npr. ili Danijela Nestića. Mogli su i iz Instituta Javnih Financija pozvati Marinu Škreb (autorica onog Newslettera o porezima u Hrvata) ili Katarinu Ott. Poslodavce je predstavljao Popijač, no ne bi bilo na odmet da su prisustvovali i neki ekonomisti iz privatnog sektora, tj. banka. Svakako su tu Goran Šaravanja, Velimir Šonje ili Hrvoja Stojića. Dubravka Mihaljeka nikako se ne smije zaobići, no ne znam da li BIS dopušta ovakva gostovanja, za vrijeme izborne kampanje. Možda hoće (trebala bi!) to učiniti ekipa iz Otvorenog prilikom još jedne rasprave u Studenom.
Podijeli - Share this
Brodogradnja 2.0
Jedna od važnijih izbornih tema gdje se dobivaju značajni glasovi jest brodogradnja. Od političara se ne može očekivati više ili, po mom mišljenju, uopće nekakvo kvalitetno riješenje za brodogradiliša jer nitko od njih neće riskirati gubljenje glasova. Tipične parole od svih političara su da se ne može zatvarati brodogradilišta (iako je takva politika kreativne destrukcije dobrodošla), nedavno je Čačić rekao da on bi zatvorio 2 brodog. ili Sanader još prije koji mjesec populistički da “nije sve u profitu” time opravdavajući godišnje gubitke i neefikasne subvencije brodogradnji iz poreznog novca. To pogotovo vrijedi u izbornoj godini, zato nužni potezi i kakva-takva riješenja mogu doći samo odmah nakon izbora, u prvoj godini, možda drugoj.
Podijeli - Share this
DoingBusiness, Economist i Jurčić
Dok ja marljivo radim na nadopuni EkonIzbora za Rujan, ali i neke prije mjesece za koje mogu dodati par “vijest”, izdvojio sam tri slike iz nedavno objavljenog DoingBusiness Report za Hrvatsku i tekst iz WSJ. Tekst je općenito o izvještaju, ali i spominje Hrvatsku u vrlo povoljnom svijetlu. (Za tekst članka otvorite cijeli post). Za one koji prate Economist mogli su primjetiti da je nedavno pisao o izborima u hrvatskoj, nažalost samo na webu. Za printano izdanje je još valjda rano ili su naši izbori relativno dosadni. No, htio sam istaknuti, bez neke zlobe, da bi novinari business.hr mogli uzeti koji tečaj iz engleskog. Naime, prevode Economist-ov tekst “Milanović će nominirati profesora ekonomije dr. Ljubu Jurčića za novog premijera, stručnjaka koji se tek nedavno pridružio SDP-u, ali je zbog svojih sposobnosti stekao nemalu popularnost.” Dok originalni tekst ne spominje nikakve “sposobnosti” već samo kaže: “Jurcic, a professor of economics, has only recently joined the SDP and is popular in his own right.” Dosta izvrnuto i nategnuto prevođenje. Ne bi očekivao od Economista ili sličnih uglednih publikacija da posebno navedu sposobnosti, a da ne objasne i daju primjer, pa mi je bilo sumnjičavo prevođenje “sposobnosti” a bez prevođenja koje su te sposobnosti.
Nego, vezano za Doing Business, primjetite ključna objašnjenja, bold i podcrtano, za razumjevanje izvješća. Iako su krajnje promjene vrlo bitne, brzina promjena može odlučiti mjesto na tablici. No taj postignuti rang nije bitniji od samih promjena tijekom zadnjih par godina. U tablici lijevo vidimo da smo najviše napredovali u dobivanju kredita, čak za 63 mjesta. Ako se sjećate u nedavnom Economic Freedom Report, upravo smo najvišu ocjenu dobili za regulaciju tržišta kredita (9.2 od 10) i to nam je od svih najbolje rangirano područje.
Cronomy.org 