Archive for ‘Ekonomska Politika’

« Stariji Unosi  |   Noviji Unosi »
02. ožujka 2009

IJF i Katarina Ott oštro….

autora/ice cronomy

…i istinito. U novom Aktualnom osvrtu Instituta za Javne Financije, Katarina Ott je sa opipljivom dozom nezadovoljstva oštro ocjenila Vladinu fiskalnu politiku i “antirecesijske” mjere koje bi trebale biti stimulacija gospodarstvu, a ne destimulacija. Sa malo riječi puno je toga rečeno.

U recesiji ili ne, Hrvatska ima problema s kojima bi se morala suočavati čak i bez svjetske recesije. Hrvatska predugo živi iznad svojih mogućnosti i računi sve više dolaze na naplatu, a u uvjetima svjetske recesije su i sve skuplji. U doba prosperiteta ni jedna se hrvatska vlada nije zamarala sređivanjem fiskusa, obuzdavanjem rasta javnog sektora te provođenjem institucionalnih reformi. To je npr. činila Estonija koja sad zahvaljujući solidnim zalihama može provoditi ekspanzivnu fiskalnu politiku da se odupre recesiji i ne mora provoditi restriktivne mjere kojima bi situaciju još i pogoršala. Hrvatska pak mora u najgorim mogućim okolnostima popravljati konkurentnost, smanjivati deficit proračuna i platne bilance te prikupljati sredstva za otplatu dugova. Po tko zna koji put valja naglasiti da nema druge nego smanjivati potrošnju. Pritom treba ciljano smanjivati rashode koji najviše opterećuju proračun – plaće u javnom sektoru i izdatke za mirovinsko, zdravstveno i socijalu koji čine oko 70% ukupnih državnih rashoda.

Srž i bit fiskalne konsolidacije je rashodovna strana, a Vlada se time nije bavila. Ta priča je zapravo proračunska bajka i ima svoj početak i kraj. Neki mediji su prenjeli provokativan naslov da Ott kaže kako se treba povisiti stopa PDVa. Ne, ne treba ako se smanje rashodi koji najviše opterećuju proračun. Povećanje stope PDVa u odnosu na uvođenje ili povećanje drugih poreza je daleko bolja opcija, ali to nije bit priče! Pročitajte cijeli Osvrt ovdje.

Valjalo bi se možda osvrnuti i na uvijek prisutne sulude ideje o devalvaciji, na ograničavanje rada nedjeljom, ali nemoguće je sve obuhvatiti. Svakako valja spomenuti i Međunarodni monetarni fond. Ako smo kadri sami provesti fiskalnu konsolidaciju onda nam Fond ne treba. Ako je ne provedemo, morat ćemo zvati Fond, a onda će on poduzeti – fiskalnu konsolidaciju.

Da, nemoguće je sve obuhvatiti u pdf Osvrtu, ali možda u blogu IJFa? Možda se kroz blog par puta na tjedan može osvrnuti na temem kako dolaze? Ideje o drugom stupu – blog osvrt. Porezi na SMS poruke – blog osvrt. Trošarine na mobitele – blog osvrt. Zazivanje MMFa – blog osvrt. Nerad nedjeljom – blog osvrt. Devalvacija – blog osvrt. Mislim da ideja za osvrt ima na pretek, a baš mehanizam bloga bi omogućio da se potražnja za osvrtom na sve te sulude ideje uskladi sa njihovom ponudom.

Posted in Ekonomska Politika, Fiskalna, Javne Financije, Politika, Porezi-Taxes, Recesija | 5 komentara »

Oznake: , , ,
27. veljače 2009

“Rebalans je mjera, ostalo su dodaci”

autora/ice cronomy

Famoznih 10 anti-recesijskih mjera još zvačem, ali jasno je da se primarna “mjera” rebalans proračuna tek treba dogoditi i još je nepoznato kako će izgledati. Branka Stipić iz Jutarnjeg je to najbolje opisala jednom rečenicom – Rebalans je mjera, ostalo su dodaci.

Zato će idući mjesec biti buran, a sve dok rebalans ne bude dovršen, Hrvatska neće moći reći da ima pravi paket antirecesijskih mjera. Sljedećih devet mjera, nakon te prve, samo je zgodan dodatak toj prvoj i najvažnijoj.Tih preostalih devet mjera imaju, prije svega, psihološku važnost. Poruka su hrvatskoj i svjetskoj javnosti da se i ovdje nešto ozbiljno radi kako bi se isplivalo iz ekonomske krize i poduka svima nama što je važno.

Mislim da su neke prve reakcije tipa “odlične mjere”, “fenomenalno” ishitrene i preuveličane. Kao što je Dragan Kovačević sinoć u prilogu Otvorenog rekao, Vlada je puno toga ovdje trebala raditi godinama unazad, nisu ovo neke posebne mjere. Sve osim rebalansa. Mislim, zašto je ukidanje ili samo smanjenje lokalnih parafiskalnih nameta antirecesijska mjera? Razumljivo je zašto se sada to traži, ali zašto ne prije 5 godina? I onda su bile problem i onda su se poslodavci bunili i tražili njihovo ukidanje. Zažto se to onda nije zvalo “razvojne mjere”? I tako još par stvari….


Posted in Država, Ekonomska Politika, Politika | Komentari isključeni za “Rebalans je mjera, ostalo su dodaci”

26. veljače 2009

Njihov problem je naš problem

autora/ice cronomy

Daniel Gros na VoxEU.org blogu piše o težini i posljedicama problema Istočne Europe za “jezgru” Europe. Ističe kako su manji problem deficiti na tekućim računima platne bilance zemalja Istočne Europe; tečajni padovi bi ih mogli ispraviti za neke zemlje. Po njegovom mišljenju, čak i pretjerane deprecijacije valuta velikih zemalja ne bi stvorile nesnošljive probleme za bankovne bilance i kućanstva izložena valutnom riziku. (Hrvatska se tu nigdje ne spominje illi uklapa u rad.) Tako umjesto potpomognutih financiranja tekućih računa, zalaže se za uspostavljanje fonda za financijsku stabilnost koji bi kreditirao korporacije i kapitalizirao banke Istočne Europe jer za njihovu stabilnost, i tako čitave europe po mišljenju autora, protok kredita je nužno potreban.

As if core Europe did not have enough problems of its own, a new threat has arisen – collapse of the European periphery. The deteriorating foreign exchange and financial conditions of satellite countries in the euro area – from the Baltic region to Eastern Europe, Turkey and Ukraine, not to mention the imploded Icelandic financial system – add yet another source of uncertainty.

Their problems are our problems

The problems in Eastern Europe weigh particularly on the financial solidity of EU banks. EU banks provided the backbone of the banking and financial system in those countries and therefore they are now much exposed to the consequences of mounting capital flights and currency attacks in those countries.

EU banks are not yet strong enough to face additional losses from this front since, despite huge government rescue plans; they have in aggregate received little new capital (less than €200 billion for the entire euro zone). The Bank of International Settlements estimates that European banks hold somewhat more than $600 billion of cross-border claims on emerging European economies (probably 90% of the reported total of around $700 billion).1

When all European banks run for the exit (e.g. by refusing to roll over credit lines that come due or to extend further credit to their subsidiaries), they will be increasing their own losses.

….

Systemic stress requires a systemic response by the EU: The EFSF

In this environment of continuing systemic stress on the banking system, the case-by-case approach at the national level must be abandoned in favour of an ambitious EU-wide approach. The EU should set up a massive European Financial Stability Fund (EFSF). Given the scale of the problem facing European banks, the fund would probably have to be of substantial scale, involving about 5% of EU GDP or around €500–700 billion.2 This is more than might be needed for Eastern Europe, but the crisis is certain to get worse before a recovery begins, and it would be better to have such an instrument ready to face further emergencies. Most of the funds (say, 80%) would probably be used to provide credits (or buy existing ones at a discount), the remainder would be for capital injections, which would make the European Investment Bank (EIB) a major shareholder in the Eastern European subsidiaries of EU banks and probably also a major shareholder of in those EU banks most exposed to Eastern European risk. Eastern European banking systems would effectively be ‘Europeanised’.

Ostatak teksta i grafova ovdje.

Posted in Ekonomska Politika, Europa, Finance | Komentari isključeni za Njihov problem je naš problem

Oznake: , ,
18. veljače 2009

Danijel Nestić o antirecesijskim mjerama

autora/ice cronomy

Danijel Nestić sa Ekonomskog Instituta piše povodom predstavljanja antirecesijskih mjera EI. (Graf iz prezentacije. Prezentacija je dostupna na stranicama EI.)

ei_antirArgument je na liniji razmišljanja da smo u igri povjerenja sa međunarodnim financijskim tržištima na kojima će i država i banke i poduzeća morati financirati svoje potrebe i obaveze u ovoj godini. A potreba za stalnim vanjskim financiranjem je određena internim strukturnim problemima ekonomije. Vrlo sažeto objašnjava zahtjev EI kako Hrvatska mora smanjiti proračunsku potrošnju i uravnotežiti proračun ga kako bi osnažila kredibilnost u očima stranih kreditora i održala dobar kreditni rejting. (E sad da li mi zaista moramo igrati tu igru povjerenja je drugo pitanje.) Tako, Nestić komentira kako neoklasičnu sintezu (ili Keynesov ugovor) koje mnoge snažne i razvijene zemlje provode, Hrvatska ne može i zapravo ne smije provoditi. Najbolje što Hrvatska može učiniti, osim već spomenutog utjecanja na očekivanja i povjerenje stanih kreditora, je ublažavati negativne efekte recesije, ali nikako ne potpuno spriječiti pad ekonomske aktivnosti.

Svjetska financijska tržišta Hrvatsku će ocjenjivati na temelju kreditinog rejtinga i povjerenja u ekonomsku politiku. Zato se ne smije isprovocirati pad kreditinog rejtinga.

Iako se snažna monetarna ekspanzija (ili, laički rečeno, “upumpavanje” novca u sustav iz Hrvatske narodne banke) čini kao elegantno rješenje, treba znati da ono predstavlja izravan napad na tečaj, a razumna stabilnost tečaja jedan je od ključnih elemenata stabilnosti financijskog i makroekonomskog sustava u Hrvatskoj. Slično tome, ideje da se iz deviznih pričuva, na ovaj ili ona način, (re)financiraju državne obveze i/ili domaći krediti znači, osim opasnog poigravanja makroekonomskom stabilnošću, i ozbiljan gubitak povjerenja međunarodnih financijskih krugova zbog smanjivanja rezervi.

Premda se snažna fiskalna ekspanzija čini kao rješenje, treba znati da je nju u sadašnjim okolnostima nemoguće financirati na održiv način i bez ugrožavanja makroeekonomske stabilnosti. Mjere koje je predložio EIZ usmjerene su na “meko prizemljenje” gospodarstva koje će ga istodobno pripremiti za novi uzlet jednom kad do njega dođe, dok bi ignoriranje problema i odgađanje tražene prilagodbe dovelo do “tvrdog prizemljenja” gospodarstva koje će izazvati mnoge štete. Stoga predložene mjere treba prije promatrati kao mjere za kontroliranje negativnih učinaka recesije. Realno, trenutno se ne može očekivati pronalaženje mjera koje će spriječiti pad ekonomske aktivnosti, jer taj pad i nije bio izazvan domaćim okolnostima. Odgovarajuće mjere mogu pad aktivnosti učiniti manje bolnim i mogu stvoriti temelj za brzi oporavak. Blagi pad aktivnosti (ili recesija) sam po sebi ne mora biti poseban problem. Ako razina BDP-a padne za 1-2 posto, to znači vraćanje na stanje iz 2007.  U ekonomskom smislu, svijet je u izvanrednom stanju, a to je vrijeme kad se poduzimaju izvanredne mjere, hrabre i odlučne. Zato i na domaćem planu treba pokazati odlučnost i mudrost. Nije vrijeme za podilaženje partikularnim interesima i interesnim skupinama, već za snažnu akciju koja će, nažalost, zahtijevati poduzimanje teških koraka.

Članak slične tematike se pojavio i u Banka magazinu.

Da nam je fiskalna politika bila bolja tokom posljednjih 5 godina, tj. da smo imali pravu, ozbiljnu fiskalnu konsolidaciju, možda bi i bili (tj. Vlada) u poziciji utjecati na sam pad ekonomske aktivnosti, umjesto na samo ublažavanje efekata i igranja povjerenja.

Posted in BDP, Deficit, Država, Ekonomska Politika, Fiskalna, Monetarna, Recesija | Komentari isključeni za Danijel Nestić o antirecesijskim mjerama

Oznake: , , , , ,
12. veljače 2009

Mirovinsko razglabanje i Sanaderove “projekcije”

autora/ice cronomy

Ostao sam potpuno zabezeknut jučerašnjim najavama o demontiranju i ove mirovinske reforme koja je do sada provedena. Danas u Otvorenom bi trebali raspravljati posebno o ovim idejama (ako se tako mogu nazvati) pa svakako valja pogledati. Izgleda da će biti puno bruje, rasprava i plasiranja informacija oko ovoga, a ja se svakako nadam da hoće. Ne znam što mi sve nije prolazilo kroz glavu kad sam pročitao izjave garniture sa Ekonomskog Vijeća.

read more »

Posted in Država, Ekonomska Politika, Finance, Politika, Porezi-Taxes | 4 komentara »

09. veljače 2009

Iza medijskih naslova

autora/ice cronomy

BD mi je u komentaru skrenuo pažnju na članaku u Novom Listu o savjetu Roubinia da se Hrvatska treba obratiti MMFu dok nije prekasno. Mogao sam i misliti odmah da će Ivo Jakovljević imati nekog posla sa doom & gloom člancima, zapaprenim teškom pristranošću, nedokazanom argumentacijom uzroka i riješenja, te koji imaju malo veze sa naslovom i podnaslovom.

read more »

Posted in Ekonomska Politika, Recesija, Reforma, Zaduživanje | 2 komentara »

Oznake: , , , ,
07. veljače 2009

Tko bi reko’ da nije trebalo biti tako

autora/ice cronomy

Trgovački lanci izigrali zabranu rada nedjeljom.

Očito smo svi skupa maloumni kad smo tolike godine radili ovakav zakon, zaprepaštena je Dragica Mišeljić, predsjednica Sindikata trgovine. Naime, to što prodavači u Getrou rade uzastopce svaku nedjelju otkako je rad trgovinama nedjeljom zakonom zabranjen, nije kršenje zakona.

– Inventure su se radile izvan radnog vremena i nije cijeli mehanizam bio u pogonu. Ako ljudi pune police, tko kaže da za to nisu plaćeni? Ne možemo generalizirati – poručuje Zlatko Mehun, Vladin glasnogovornik.

Vjerojatno jesu plaćeni samo kako? Ono što je mene zanimalo je pitanje zašto više radnika, pogotovo u ovim niže plaćenim poslovima u trgovini u Hrvatskoj, nije plaćeno po satu? Kome smeta uvođenje jednostavnih satnica i evidencija gdje se zna tko koliko radi, koliko je za to plaćen i kada treba dobiti slobodan dan (ako ga želi naravno)? Možda postoje neke zakonske, lobijske ili kognitivne prepreke u koje ja nisam upućen?

Davorko Vidović iz SDP-a ustvrdio je da je Zakon o trgovini iskompromitiran jer je pokazao nepotrebnost u odnosu na intenciju. – Moglo se očekivati da će se ovako nepripremljen i neosmišljen zakon lako izigrati – kaže Vidović.

E da, zakon o neželjenim (nenaumljenim) posljedicama nije izbjegao djelovati ni ovaj put. Opet se razmatrao i predlagao zakon uzimajući u obzir ono što je trebao postići, a ne ono što će zakon zapravo postići. To me podsjeća na jednu priču koju sam “davno” počitao. (via Mankiw) Vezano je za uvođenje poreza (a pojednostavljeno možemo gledati na povećanje troškova zbog zabrane rada nedjeljom kao na uvođenje višeg, novog poreza koji povećava troškove) na jednu grupu, a veći troškovi se onda svale na drugu grupu i zakon ne postigne ono za što je namjenjen.

Quebec energy consumers – not just energy producers – are the ones who will end up paying for the province’s new green fund. The bills are in the mail. It wasn’t supposed to be this way: When the provincial government imposed the country’s first carbon tax last fall, it wanted producers to pay. But just as oil refiners have already done, Gaz Métro started passing on the cost of the carbon tax this month….

“They said consumers would not pay for this – and now here we are, paying for it.” …

Pascal D’Astous, a spokesperson for Béchard, said yesterday the government never intended to compel companies alone to pay for the green fund. “How could we ever have such a mechanism?” he asked. “We’re in a market economy. We could never prove whether or not the carbon tax was or was not part of their prices.”

Tako da, nije zakon izigran. Mi unatoč garnituri ipak ne živimo u dogovorno-komandnoj ekonomiji.

Posted in Država, Ekonomska Politika, Sindikati | 2 komentara »

Oznake: , , , ,
24. siječnja 2009

Nasljeđe za Obamu. Sretno!

autora/ice cronomy

obamaflashI dok mi imamo vlastitih problema i više nego dovoljno, Obama je na stol serviran pravi čušpajz ekonomskih i financijskih problema. Horror show u financijskoj industriji je nastavljen ovaj tjedan sa +20% padom dionica u većini velikih banaka. Iako se administracija opire ideji, privremena nacionalizacija direktno ili indirektno polako postaje relevantna opcija. Naravno, sam govor o tome potiče nesigurnost, i pad vrijednosti dionica.

Grafički prikaz lijevo daje pregled ekonomske situacije koju Obama nasljeđuje i uspoređuje je sa nasljedstvom prijašnjih administracija. Jedan podatak koji nije prikazan je proračunski deficit. Projekcije za ovu godinu govore o deficitu od $1.2 bilijuna, ili 8.3% BDPa, bez predloženog stimulusa. Uz oko $825 milijardi stimulusa kroz dvije godine, deficit za 2009. bi dosegnuo $1.6 bilijun. Uredu je ako imate problema razmišljati o ovim brojkama. Ljudi smo. A i onaj tko bi nas sve trebao spasiti je isto samo čovjek, što će vrlo brzo postati jasno kao dan.

Posted in Deficit, Ekonomska Politika, Fiskalna | 2 komentara »

Oznake: , , , ,
16. siječnja 2009

Loše i dobre izjave 2. dio – Sanader, ali i Opozicija (dopuna)

autora/ice cronomy

Evo još par izjava …. uz rizik da nenamjerno pokrenem serijal.

Post je dopunjen i sada, na zahtjev, objavljen i na pollitika.com.

read more »

Posted in Ekonomska Politika, Mikroekonomija, Nezaposlenost, Porezni Prihod, Recesija, Sindikati | 4 komentara »

Oznake: , ,
15. siječnja 2009

Bernanke ukratko o “svemu”

autora/ice cronomy

Bernanke u 20 minuta odgovara na pitanja na LSE. Razumljivo je ako imate lagane predrasude da je priča jednog centralnog bankara dosadna, ali dobar dio ovih 20 minuta nije. Malo se priča o Adam Smithu, tržištu, neshvaćanje javnosti benefita i snage tržišta i ekonomistima koju su uvijek iznenađeni time. Spominje se Keynesianstvo i Austrijanstvo na početku, Keynesovi “životinjski duhovi (ćudi)” na kraju. Bernanke ne vidi krizu kapitalizma, ali vidi problem sa nedovoljnom kapitaliziranošću i lošim menadžmentom. Dobra doza smijeha i zafrkancije. Više nego zanimljivo bi bilo vidjeti Rohatinskog u ovakvoj situaciji gdje mu se nasumice redaju pitanja publike kojih 30tak minuta.

Jedina zamjerka Bernankeu ovdje je korištenje presnažne riječi pohlepe kod opisa Smitha, što će zlodusi ili jednostavno neupućena javnost izvrnuti u dogmatska i moralna zveketanja. Adam Smith nije nikada pobrkao zalaganje za osobni interes i sebičnost, pohlepu i tome slično.


Vodpod videos no longer available.

more about “Bernanke“, posted with vodpod

Posted in Adam Smith, Ekonomska Politika, In English, Intervju, JM Keynes | 1 Comment »

Oznake: , ,
« Stariji Unosi  |   Noviji Unosi »