Posts tagged ‘Economics Resources’

27. svibnja 2008

Intervju sa Sorosom

autora/ice cronomy

Upitan sam da komentiram “barem” intervju sa Sorosom u Jutarnjem.

read more »

19. svibnja 2008

Hrana možda nije hrana

autora/ice cronomy

Nažalost propustio sam nedavno Otvoreno u vezi porasta cijena nafte i kruha, no jasno je da tema inflacije hrane ne jenjava. Poslovni je nedavno postavio pitanje hoće li cijene u Hrvatskoj još rasti? Ukupna poskupljenja u Hrvatskoj su predvođena višim cijenama hrane i energije. Većina medija i javnog interesa je usredotočena na kretanje svjetske cijene nafte i potom cijena derivata na domaćim tržištima. Ali, prehrana je ona koja čini daleko veći udio u košarici za izračun indeksa potrošačkih cijena u Hrvatskoj.

read more »

24. travnja 2008

Hrvatski povijesni BDP

autora/ice cronomy

[NOVI POST I GRAFOVI NA OVU TEMU NALAZI SE OVDJE.]

Malo povijesne perspektive o Hrvatskom BDPu po stanovniku, važnijoj mjeri standarda od samog ukupnog BDPa. 

Prvi graf sam napravio pomoću podataka iz rada Josip Tica “The Estimation of 1910-1989 Per Capita GDP in Croatia. (2004)” Ti iznosi CapitaBDPa dostupni su u PDFu ovdje.

Do 1989. per capita BDP iznosi su prof. Tice. Od 1990. do 2001. Tica je prenio podatke (u tablici iznad) iz poznatog povijesnog rada Angusa Maddisona. Ja sam ih objedinio u jednu liniju – plava linija u grafu. Prekid u liniji je tokom drugog svjetskog rata. Nagli pad početkom 90tih je vrijeme Domovinskog rata i hiperinflacije. Treba istaknuti da je sami pad započeo već 1987 u odnosu na ’86.

Prof. Maddison je jedan od pionira u prikupljanju i izračunavanju povijesnih BDPa i rasta zemalja. Objavio je više knjiga na tu temu, a sami podaci su dostupni u Total Economy Database (TED) na njegovoj web stranici. Maddison je dio Groningen Growth and Development Center koji stvara/održava tu bazu podataka.

Pošto su Maddisonovi podaci ažurirani i korigirani od onda, crvena linija za razdoblje 90-2003, predstavlja nove podatke iz zadnje Maddisonove nadopune objavljene u Kolovozu prošle godine. Vidljivo je da su novi podaci za BDP/capita nešto niži za veći dio 90tih od prijašnjih izračuna.

Posljednja, zelena linija, predstavlja najnovije dostupne podatke iz TEDa iz Siječnja 2008, za razdoblje 2003 do 2007. Od prošle godine The Conference Board je preuzeo ažuriranje TEDa. Najnoviji podaci, u excelu, opis i izvori podataka za TED su dostupni ovdje. Svi podaci, kako sam napisao u grafovima, su u PPP 1990 US$.

Gornja zelena linija je samo nastavak serije i tako pokazuje BDP/capita od 2003.-2007. Vidi se da smo tek 2006. postigli veći prihod ($8279) nego 1989. predratne godine ($8155). Donji graf prikazuje potpuno razdoblje 1990-2007 iz TED 2008.

Još jedna u istraživanju vrlo korištena baza povijesnih podataka BDPa i nacionalnih računa je Penn World Table koju su izradili i održavaju Alan Heston, Robert Summers i Bettina Aten sa Center for International Comparisons at the University of Pennsylvania. Kratko zvani Summers-Heston podaci, danas su vjerojatno izbor većine istraživača, a posljednja verzija PWT 6.2 je dostupna ovdje. Verziju PWT 6.1 može se vidjeti ovdje. Donji graf prikazuje BDP/capita iz najnovije PWT 6.2. Razlika u donjem grafu su konstantne cijene bazirane na 2000. godini, u odnosu na 1990. u oba gornja grafa.

(Za uvid u dublju povijest i veličinu hrvatskog BDPa vidi rad Vladimira Stipetića iz 2003. godine “Stanovništvo i BDP Hrvatske (1500-1913) u kontekstu najnovijeg rada Angusa Maddisona.”)

14. ožujka 2008

Isprike uz Plan

autora/ice cronomy

E da, i ja sam se malo “ulinia”, pa uz isprike dajem mali “plan rada” o temama koje bi trebalo spomenuti, pisati i diskutirati. Posljednjih par tjedana baš i nije bilo kratkoročnih događaja koji su me zagolicali. Da, turbulencija na tržištu dionica je postala tema za Dnevnik, no ja još nisam uvjeren da je ono u Hrvatskoj postalo silni ekonomski pokazatelj ili faktor. Na dobrom je putu i vrijedno pažnje, no mislim da sa samo malo iznad 200 registriranih broker možemo još pričekati sa nekakvom mogućom raščlambom i pridavanjem veće važnosti od koje trenutno prirodno ima. Evo, ovaj tjedan HDZ sa Okom Sokolovim se obrušio na HNB. Živa smijurija od argumenata, em oko tečaja, em oko izvješća HNBa – propusti u izvješću HNBa. Mariću, šta je sa propustima u “izvješću” Proračun?

Ali, nije prvi put da se HDZ i HNB/Rohatinski namjere, a tko je prošli put upao u gusti problem? Sjeća se netko? Možda bi Marića netko trebao podsjetiti. Da, tu je i novi, izglasani proračun. Ali što sa njime?

On je, u ovom obliku bez ikakvih većih zahvata i reformi samo računovodstvena vježba, tko dobiva više, tko manje. Promjena u zdravstvenom sustavu, brodogradnji, subvencijama, decentralizaciji, poreznoj politici, stopama … – sve manje-više što i EU traži – nema. Bacanje više novca na iste sisteme ne smatra se reformom. Bez reformskih poteza i/ili naznaka promjene fiskalne politike na rashodovnoj i prihodovnoj strani, nema pravog mesa. Ili, kako je Anto Bajo iz IJF opisao proračun u tri riječi u svom Osvrtu – „Dakle, ništa novoga“. O čemu onda raspravljati u vezi proračuna? Ostaje nam neko teoretsko diskutiranje. Trebalo bi tako spomenuti nedostatne informacije i analize u vezi deficita, zaduživanja i smjera javnog duga. Već smo upoznati sa raznim procjenama veličine deficita. Da Svjetska banka ima jednu cifru, MMF drugu, kao i razlike među domaćim analitičarima. Što stoji iza toga? Ako uključimo/isključimo fondove van proračuna (poput mirovinskog) ili jamstva HBORu, dobivamo drugačije brojke.

Potom, razlike su u proračunskim klasifikacijama – državni proračun, proračun opće države, konsolidirani proračun. U medijima se objavljuje uglavnom deficit opće države od 2.3% za 2008. Ali, on je baziran na Vladinoj neobjavljenoj procjeni konsolidiranog proračuna opće države. Primjetite (ako već niste) da se uvijek citiraju prihodi i rashodi državnog proračuna, ne proračuna opće države koji sadrži vanjske fondove i proračune lokalnih jedinica. Ne koriste se ti brojevi jer ih službeno i javno zapravo nema

No, postoji problem i sa tim državnim proračunom za koji jesu objavljeni podaci. To je gotovinska bilanca, što podrazumjeva novac koji država potroši i primi ove godine. Aktualni deficit za ovu godinu. Konsolidirani proračun uključuje vanjske fondove poput mirovinskog, ali je opet gotovinski. U analizu i razmatranje se ne uključuje promjene vrijednosti državne imovine kao ni buduće obaveze od strane države (ponajviše kroz mirovinski fond). Bolja i ekonomski ispravna mjera proračunske bilance (deficita ili suficita) je ciklički podešen deficit, ili deficit pod punom zaposlenošću – koliki bi bio deficit da je ekonomija pod punom zaposlenošću, tj. proračun usklađen za fazu poslovnog ciklusa. Osim toga, takav deficit bi onda trebalo namjestiti za inflaciju, kako bi dobili ispravnu sliku da li država realno koristi više resursa nego što ih prima. Razlike između gotovinskih-aktualnih i namještenih proračuna je ekonomski relevantna.

2) Potom, druga, posebna priča je zaduživanje i najava da će se ići na zaduživanje kroz izdavanje obveznica vani, umjesto na domaćem tržištu. Iako su najavljena nova zaduženja manja, i uglavnom se refinanciraju postojeći dugovi, ipak dolazi do redistributivnih efekata. Dok to ima smisla s obzirom na trošak zaduživanja (vanjske kamate su niže od onih na domaćem tržištu), nužno dolazi do odljeva sredstava van zemlje, umjesto njihove redistribucije između poreznika i kupaca obveznica unutra zemlje. Mirovinski fondovi se žale na depresivne cijene obveznica, što dovodi do crvenila, jer se posljednjih godina država zaduživala obveznicama samo na domaćem tržištu. Kamate na ta zaduženja (prinosi) su shodno tome porasle i kreću se iznad 5.3% (5-godišnje domaće obveznice sa valutnom klauzulom) i 5.9% za čiste kunske obveznice. Prinosi na stranim tržištima su za čitav postotni poen niže. (Prinos i cijene obveznica se kreću u suprotnom smjeru).

Da li su redistributivni efekti takvog zaduživanja jedini faktor o kojem treba misliti? Kako bi bilo da država relaksira obavezu mirovinskih fondova da pod 50% imovine spadaju državne obveznice? Pravilo za kvalitetno i profitabilno investiranje je … Diversifikacija, Divesrifikacija, Diversifikacija. Nije najkvalitetnije riješenje da pola svih jaja ide u jednu košaru.

3) Pod tri, tu je sve-prisutna inflacija. Jedan post u stilu „Inflacija – Making Sense“ bi svakako bio uredu. Dosta je, ne sasvim pogrešnih, ali dosta mutljivih argumenata i objašnjenja po medijima. Začudo u Hrvatskoj, kao zemlji sa hipeinflacijom u svojoj povijesti, nema mnogo radova oko inflacije. Ali recimo 4-5 koji se bave direktno mogućim uzrocima inflacije treba spomenuti i rezimirati kako bi stavili sadašnju veću stopu inflacije u perspektivu. Što ako inflacija kako se upotrebljava u medijima nije dovoljno dobra definicija? Što ako postoji problem precjenjivanja sa našim indeksom potrošačkih cijena? Imaju ga druge zemlje, da li smo mi drugačiji? Inflaciju bi trebali definirati kao kontinuirani porast svih cijena u zemlji, tako da jednokratni skokovi cijena hrane i energije, ionako varljivi zbog sezonskih faktora, nisu dovoljni za objavu elementarne nepogode inflacije. Ali, redefiniranje ne uklanja problem, može ga jedino prosvjetliti. No, svi prognoziraju inflaciju za sigurnih 5% i više ove godine što bi značilo da će veći rast cijena biti kontinuiran. Nadajmo se da neće biti i veći. Da li je i tih 5% strašno. Kako za koga, ali svakako da nije nemoguće spustiti tu stopu. Kako? Da li je riješenje (ili uopće problem) na makro ili mikro levelu? (Da li to netko spominje produktivnost?)

4) Pod četiri, dolazimo do konkretnijih mikroekonomskih „problema“. Počnimo sa nužnom reformom zdravstvenog sustava. Izgleda da se počelo, iako samo šaptom, pričati o tome. Novi Ministar zdravstva ima neke ideje. Oporba ima svoje, ne pretjerano koherentne ideje (Jurčić kaže da se neke bolnice moraju zatvoriti, Ostojić kaže upravo suprotno, da se ne smiju.) Koja je onda SDPova pozicija?) Ključna je promjena u načinu razmišljanja oko zdravstvenog sustava. Prema tome, treba odrediti par temeljnih načela zdravstva u kontekstu javnih financija i po čemu se to tržište, razlikuju od klasičnih tržišta. Što sa troškovima, tko ih plaća, od kuda dolaze? Koja je uloga tržišta, koja je uloga države? Efikasnost ili jednakost kao najvažniji princip? („Čik pogodi“ pitanje, jer sad nemamo ni jedno od ta dva.) Jedan post je nedovoljan za pokriti sva pitanja, ali to je očito. Diskusije o poboljšanju zdravstva nikada neće prestati ni u jednoj zemlji, zbog temeljnog ekonomskog principa – ljudi uvijek žele više nego što mogu imati. Zdravstvo je ogromna tema, ogromne važnosti i na kraju dana je na svakom društvu da ga riješi shodno svojim socijalnim načelima, ali i ekonomskoj snazi. Neki osnovni ekonomski principi i općenito zdrav razum se moraju poštivati, da ne bi završili opet sa ovim što imamo – ekonomski bolestan zdravstveni sustav temeljn na populističkim principima više nego ičem drugom.

5) Peto je isto mikroekonomska tema – privatizacija. Konkretnije, privatizacija brodogradilišta. Za sada, jedino Uljanik je najavljen za ovu godinu kao siguran kandidat. I odmah se javlja silna opozicija i čuđenje. Zašto Uljanik, kad jedini dobro radi? Šta ne bi još mogao ostati u državnim rukama? Tu je i argument „obiteljskog srebra“ – važnije je tko je vlasnik, tko se može busati u prsa, nego kolika je produktivnost, i tako dobrobit za društvo, tog „srebra naših očeva.“ Zar uistinu?

Anyway, stati ću da ne odužim. Nastojati ću ići redom, uz tu i tamo koju digresiju.

02. ožujka 2008

Nedjeljno Slušanje: Bustin’ Econ Rhymes

autora/ice cronomy

 

Yo! Learn somethin’. Rap version of Mankiw’s 10 Economic Principles by Rhythm, Rhyme, Results and Tommy Boots. You can read the lyrics here.

The official 10 Economic Principles are below.

read more »

26. veljače 2008

Hrvatski Misery Index

autora/ice cronomy

Misery Index je jednostavan sažetak ekonomskog stanja u zemlji. Index je zbroj stope nezaposlenosti i stope inflacije. Ako se bilo koji od ta dva pokazatelja (ili oba u isto vrijeme) povećaju “misery” (jad, bijeda na Hrvatskom) građana raste. Veća nezaposlenost i sve viša inflacija pogoršavaju ekonomsko i društveno stanje u zemlji. Index i termin je prvi pokrenuo Arthur Okun, ekonomski savjetnik predsjednika Johnsona u 60tima. Robert Barro, sa Harvarda, je kasnije proširio definiciju indexa i uključio više faktora koji pridonose povećanju/smanjenju indexa. Osim povećanja inflacije i nezaposlenosti, index će se pogoršati ako dugoročna kamatna stopa (dobar pokazatelj buduće inflacije) poraste i ako je ekonomski rast ispod dugogodišnjeg prosjeka.

Ja sam za sada napravio jednostavniju verziju indexa – zbroj nezaposlenosti i inflacije u proteklih 9 godina (gdje se vidi pad, tj. poboljšanje) te mjesečni index od 11. 2006. do danas. Na mjesečnoj razini vidi se znatno pogoršanje indexa u posljednjih 3 mjeseca, kao posljedica povećane stope inflacije. Usporedbe radi, američki misery index za Siječanj 2008. je 9.18, a najgori ikad od 21.98 je bio u Lipnju 1980.

read more »

24. veljače 2008

Nedjeljno čitanje: Doba Milton Friedmana

autora/ice cronomy

Preko bloga prof. Mankiw i Economic Investigations, čitanje za jedno nedjeljno popodne, rad od nepunih 18 stranica Andrei Shleifera sa Harvarda – The Age of Milton Friedman. Shleifer diskutira svjetski ekonomski napredak u proteklih 25 godina i koliko je to posljedica prihvaćanja politike slobodnog tržišta, trgovine, odgovorne fiskalne politike i nižih poreza. Unatoč ekonomskom napredku postignutom diljem svjeta, ekonomisti se još uvijek ne slažu oko uzroka. Zbog toga, Shleifer britko recenzira dvije knjige – jedna koja prihvaća slobodno tržište i povezane politike, druga koja ga odbacuje. Čini mi se da su razlike u knjigama u smislu strategije i politike. Strategija slobodnog tržišta je ispravna, dok mnogo pitanja ostaje otvoreno oko pojedinih ekonomskih politika, tj. pojedinačnih taktika. Da ne odajem previše, samo jedan graf i ulomak iz rada. Svakako za pročitati jer ovo moje kratko pisanje daje nedovoljno priznanje radu.

read more »

14. veljače 2008

Hoće li izbori promijeniti ekonomsku politiku Hrvatske?

autora/ice cronomy

Razlog za pad u pisanju je da me ulovila neka gripica sa svim “groovy” simptomima. Trebao bi biti od volje za pisanje uskoro. Do onda evo jedan esej Mate Babića uz moj kraći komentar.

read more »

09. veljače 2008

Dva Billa

autora/ice cronomy

Vodpod videos no longer available. from online.wsj.com posted with vodpod

O pozivu Bill Gatesa za stvaranjem kreativnog kapitalizma koji će, kroz drugačije poslovne modele, biti orijentiran prema potrebama siromašnih ste već čitali ili makar čuli. Ja sam izdvojio ovaj video u kojem je WSJ razgovarao sa njime malo prije Davosa. Ideja Gatesa je potaknuti kompanije da proizvode, servisiraju i misle o najsiromšnijim na svijetu, ne koncentrirajući se samo na tržišne mogućnosti i profit. “Takav sistem bi imao dvostruku misiju: ostvarenje profita i unaprijeđenje života onima koji ne uživaju pune pogodnosti tržišnih snaga” kaže Bill Gates. Uz video, prenio sam i odgovor Bill Easterlya, ekonomista sa NYU i autora dviju odličnih knjiga – The White Man’s Burden (2006) i The Elusive Quest for Growth (2001). Gates je rekao da posjeduje The White Man’s Burden, ali da je mrzi – ništa novoga od filantropista koji je suočena sa kritikom. Na Davosu 2007. Gates je oštro i glasno reagirao na Easterly-ovo objašnjenje kako sva pomoć Africi nije podigla ekonomski rast u posljednjih 50 godina. Očekivano, za Gatesa filantropista su važnija druga mjerila standarda od “samog” ekonomskog rasta, naravno ona koja pokazuju na uspijehe filantropije – veća pismenost ili korištenje cjepiva primjerice. Ali, Gates je rekao da je na njegovo razmišljanje utjecala i knjiga Good Capitalism, Bad Capitalism and the Economics of Growth and Prosperity (o kojoj sam ja već pisao). Gates je vjerojatno iz nje dobio ideju o “kreativnom kapitalizmu” kao petoj vrsti uz 4 već postojeće vrste kapitalizma opisane u toj knjizi. No, izgleda da je preskočio 2 poglavlje koje govori o apsolutnoj vitalnosti ekonomskog rasta za povećanje životnog standarda. Da ne dužim…..

read more »

01. veljače 2008

Inflacija? Rast od 2%? Stagflacija?

autora/ice cronomy

U SEEbiz čitam blago afirmirajuću reakciju Sanadera na predviđanja Rohatinskog da bi realni rast mogao iznositi samo 2% ove godine. Iako nema službene izjave toga, Rohatinski je to rekao Šprajcu prije njegovog nastupa u Dnevniku, a on to prenio na svom blogu. Nitko od najvećih novinskih kuća to nije prenio iako je “mini ekskluziva”. Upravo bi ta vijest trebala potresti burzu koja je forward looking. Još u Prosincu je HNB u službenim projekcima monetarne politike za 2008. predviđao rast od 5.1% za ovu godinu, a inflaciju iznad prosječne 2.8% za 2007.

read more »

%d blogeri kao ovaj: